Pređi na sadržaj

Manojlo Holobol

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manojlo Holobol
Datum rođenja1245
Datum smrti1314

Manojlo Holobol, u monaštvu Maksim (grčki: Μανουὴλ Ὁλόβολος, rođen oko 1245. umro 1310/14.) je bio vizantijski pisac, monah i govornik, poznat kao veliki protivnik Lionske unije u vreme vladavine cara Mihaila VIII Paleologa.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mihailo VIII Paleolog.

Manojlo pripada periodu vizantijske umetnosti poznatom kao "Renesansa Paleologa", a koju karakteriše duhovna i kulturna obnova Vizantijskog carstva nakon oslobođenja od latinske vlasti 1261. godine. Rođen je krajem prve polovine 14. veka, oko 1245. godine. U izvorima ga prvi put srećemo kao privatnog sekretara Mihaila VIII Paleologa, oslobodioca Carigrada. Holobol se nije libio da osuđuje vizantijskog cara što je ubrzo nakon svog krunisanja oslepeo i utamničio svog dotadašnjeg formalnog savladara, legitimnog vladara Jovana IV Laskarisa. Zbog toga je kažnjen sakaćenjem lica (nosa i usni). Povlači se u manastir Svetog Jovana Prodroma u Petri. Uzeo je monaško ime Maksim. Na intervenciju patrijarha Germana III, Manojlo napušta manastir. Postao je predavač na patrijaršijskoj školi Svetog Pavla, gde je nasledio čuvenog Georgija Akropolita. Postavljen je tom prilikom za retora crkve, odnosno "retora retora". Holobol ponovo istupa protiv Mihaila 1273. godine, zbog čega opet pada u nemilost. Razlog je bilo nastojanje Mihaila da spreči delovanje antivizantijske koalicije Karla Anžujskom sklapanjem crkvene unije sa Rimom, u istoriji poznata i kao Lionska unija. Holobol je bio žestok protivnik unije. Zbog toga je proveden kroz carigradske ulice sa konopcem oko vrata. Situacija u Vizantiji menja se dolaskom Andronika II na vlast 1282. godine. Holobol se vraća u Carigrad i nastavlja delatnost. Poslednji put se kao protosinkel javlja u istorijskim izvorima 1299. godine. Učenik Georgije Galesiot pominje ga kao život 1310. ili 1314. godine[1].

Delo[uredi | uredi izvor]

Holobol se ogledao u brojnim književnim rodovima. Pisao je sholije uz tekstove antičkih pesnika, komentarisao radove Aristotela, prevodio Boetija sa latinskog, pravio zagonetke, pisao nadgrobne epigrame, religijske pesme i dr. Prevod njegove homilije na Blagovesti bio je veoma raširen u slovenskim homilijarima. Sastavio je tri govora Mihailu VIII u prvoj deceniji njegove vladavine. Pripisuje mu se još jedan anonimni govor posvećen Mihailu VIII nastao između 1272. i 1276. godine. Mihailu i njegovom sinu Androniku posvećeno je i 12 pesama povodom ceremonije "prokipse" - pojavljivanja[2]. Ostavio je određene podatke o vizantijsko-srpskim odnosima u vreme vladavina Mihaila VIII i Andronika II, odnosno srpskih kraljeva Uroša i Milutina. Na srpski jezik ovi delovi su prevedeni u "Vizantijskim izvorima za istoriju naroda Jugoslavije" Vizantološkog instituta SANU[3].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Radošević 1986, str. 577–9
  2. ^ Radošević 1986, str. 579
  3. ^ Radošević 1986, str. 580–585

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radošević, N. (1986). „Manojlo Holobol”. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. 6. Beograd. str. 577—585.