Mansijski jezik
mansijski jezik | |
---|---|
manьsi/moanьsь | |
Govori se u | Rusija: |
Broj govornika | 938 (2010 popis) |
uralski
| |
ćirilica | |
Jezički kodovi | |
ISO 639-3 | mns |
Hanti-Mansijski autonomni okrug - rasprostranjenost mansijskog jezika | |
Mansijski jezik (mansijski: manьsi/moanьsь) govori oko hiljadu ljudi u Rusiji. Najsličniji je hantijskom i mađarskom.
Mansijski jezik pripada ugarskoj grani ugro-finskih jezika. Koristi ćirilicu.
Dijalekti[uredi | uredi izvor]
Mansijski se deli na 4 dijalekatske grupe: severna, zapadna, istočna i južna. Dijalekti su morfološki slični ali imaju velike fonetske razlike. U severnim dijalektima ima tuđica iz neneckog jezika, a na istoku iz tatarskog jezika. Književni mansijski je baziran na severnom sosvinskom dijalektu, dok je istočni kondinski dijalekt gotovo nerazumljiv ostalim govornicima.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Izučavanje[uredi | uredi izvor]
Prvo istraživanje mansijskog vršili su u 19. veku mađarski naučnik Antal Reguli i finski naučnik August Alkvist a nešto kasnije i mađarski lingvista Bernat Munkači, koji je istražio sve dijalekte i preveo materijal u četiri toma na mađarski. Nakon njega je finski naučnik Arturi Kanisto vršio istraživanje o fonetici, gramatici i leksici mansijskog. Njegove neobjavljene radove kao i sopstvene radove o etimologiji, gramatici i leksici objavio se finski naučnik M. Limoloj. Sredinom 20. veka severne dijalekte je podrobnije izučavao mađarski naučnik D. Lako. U sve svetske jezike, preko ruskog, dospela je mansijska reč mamut - mang ont (zemljani rog).