Mara Takla Hajmanot

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mara Takla Hajmanot
Lični podaci
Datum rođenja1215.
Mesto rođenjaŠoa, Etiopija,
Datum smrti1313.
Mesto smrtiDabra Libanos, Etiopija,
Svetovni podaci
Kanonizacijaod strane Etiopska orijentalno-pravoslavna crkva
Praznik17. avgust

Mara Takla Hajmanot, Takla Hajmanot (amh. ተክለ፡ ሃይማኖት - „Uslišavanje vere”) je najpoštovaniji etiopski svetitelj, prosvetitelj regiona Šoa i začetnik monaštva u Etiopiji.

Biografija i poštovanje u Etiopiji[uredi | uredi izvor]

Najrasprostranjenija legenda stavlja ga na kraj 13. veka, u vreme vladavine Dinastije Zagaj, koju je zbacio Jekuno Amlak, predstavnik „Solomonske dinastije“. Takla Hajmanot je poslednji kralj iz dinastije Zagaj, koji je ustupio presto Davidovim potomcima[1].

Veruje se da svetitelj potiče iz loze naslednih sveštenika koji su pre deset generacija migrirali iz severne Etiopije u Šou. Mesto njegovog rođenja bi trebalo da bude oblast Zorare, u oblasti Cilališ, koju su opustošile trupe paganskog Motalamija iz oblasti Damot. Pri rođenju budući svetitelj je dobio ime Fisiha Cijon[2].

U početku je dečaka obučavao njegov otac Cega Zeab, a zatim je odveo sina mitropolitu Gerilosu (Kirilu), koji je dečaka hirotonisao za đakona. Posle nekoliko godina rukopoložen je za sveštenika. On je po smrti svojih roditelja usvojio novo ime Takla Hajmanot („Sađenje vere“), istovremeno birajući put askete i misionara među paganima, kojima je neko vreme propovedao Jevanđelje, sve dok se nije pridružio monaški manastir Svetog Stefana (Dabra Estifanos), koji se nalazi na ostrvu usred jezera Huik i koji vodi Isus Moa. Posle 9 godina provedenih u Dabra Estifanosu, Takla Hajmanot se privremeno preselio u čuveni manastir Dabra Damo, koji se nalazi na severu i osnovao ga je Ze-Mikael Aregavi. Pošto je savladao iskustvo monaškog ustrojstva, Takla Hajmanot je stekao učenike u Šoi i osnovao monašku zajednicu Dabra Asbo (oko 1284).

Takla Hajmanot je bio osnivač mnogih manastira u Damotu, Amhari i Šoi; glavni je ostao čuveni manastir „Mount Liban” - Debre Libanos u Šoi, centar monaškog reda, po dogmi i kultu najbliži pravoslavlju zbog umerenosti svog monofizitstva. Ovo je dalo rimokatolicima razlog da prihvate Takla Hajmanot u svoj kalendar za unijate.

Naslednici Takle Hajmanota kao igumana u Dabri Libanosu nazivaju se echegge: ovo je najviši čin posle mitropolita u Etiopskoj crkvi; oni upravljaju lokalnim sveštenstvom, posebno monasima.

Sećanje na Takla Hajmanota je 17. avgust i 7. april na dan pronalaska njegovih moštiju. Njegovo žitije i službe svetitelju nalaze se u mnogim rukopisnim zbirkama[3].

Koptske liturgijske molitve u čast Takla Hajmanota takođe se nalaze u rukopisima knjiga. Ova dela koptsko-boherske religiozne poezije su interesantna jer za cilj imaju stranog svetitelja, u čijoj kanonizaciji nije učestvovalo koptsko sveštenstvo, a takođe i sa hronološke tačke gledišta, budući da pripadaju malom broju svetitelja. najnovija dela koptskog pisma, koja su nastala kasnije od druge polovine 16. veka.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bartnickiй A. Istoriя Эfiopii. Moskva, 1976. Bolьšaя rossiйskaя эnciklopediя (na jeziku: ruski). 
  2. ^ Nosnicin, Denis Aleksandrovič (2002). "Žitie Tэklэ Haйmanota" kak pamяtnik эfiopskoй srednevekovoй literaturы (Teza) (na jeziku: ruski). Sankt-Peterburg. 
  3. ^ „DOKUMENTЫ->ЭFIOPIЯ->TAKLA HAЙMANOT U KOPTOV (16 v.)->TEKST”. www.vostlit.info. Pristupljeno 2024-03-05.