Pređi na sadržaj

Marko Livije Druz

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Marko Livije Druz (lat. Marcus Livius Drusus, umro 91. p. n. e.) bio je rimski narodni tribun za 91. godinu p. n. e. Krenuo je sa sveobuhvatnim reformama poput Gaja Graha, ali sa ciljem da ojača moć Senata. Sudovi su dotada bili samo u nadležnosti vitezova, a Druz je sudove dao u nadležnost senatora i vitezova podjednako. Narodu je delio javnu zemlju, davao je žito ispod cene i uspostavljao kolonije i na taj način ih je pridobijao i otupljivao njihovu mržnju prema Senatu. Zbog predloga da se italijanskim saveznicima dodele građanska prava gubi podršku među narodom i Senatom, pa mu poništavaju sve zakone koje je ranije predložio. Njegovo ubistvo ostalo je nerasvetljeno, a sa druge strane predstavljalo je okidač za Saveznički rat italijanskih saveznika nezadovoljnih jer nisu dobili građanska prava.


Rani žibot[uredi | uredi izvor]

Otac mu je bio Marko Livije Druz Stariji, konzul 112. g. p. n. e. Oduvek je bio ambiciozan i još kao dečak sebi nije davao odmora. Često posećivao forum, gde je znao da učestvuje na suđenjima i da utiče na porotnike svojim mišljenjima.[1] Nasledio je veliko bogatstvo od oca, ali da bi dobio politički uticaj izlagao se velikim troškovima. Tokom 102.g. p. n. e, istakao se kao kvestor u rimskoj Aziji. Oko 100. p. n. e. izabran za tribuna, a onda za decemvira za tužbe. Kvint Servilije Cepion Mlađi je bio česti Druzov protivnik, iako su njih dvojica najpre bili prijatelji. Cepion se oženio Druzovom sestrom Livijom, a Druz se oženio Cepionovom sestrom Servilijom.[2] Vremenom zetovi su postali toliki protivnici, da je Druz jednom prilikom rekao Cepionu da će ga baciti sa Tarpejske stene.[3]


Zastupnik optimata[uredi | uredi izvor]

Rano bio zastupnik optimata. Kada je 100. p. n. e. ubijen Lucije Apulej Saturnin, Druz je uzeo oružje i podržavao Gaja Marija, koji je tada bio na strani Senata. U sporu između senatora i vitezova oko sudova i sudija, Kvint Servilije Cepion Mlađi bio je na strani vitezova, a Druz se tako čvrsto borio za senatore da su ga nazivali patronom Senata.[4] Vitezovi su od 122. p. n. e, sa jednim kratkim periodom predaha, bili sudije.[5] Međutim, počeli su da zloupotrebljavaju svoju moć, kao što su to ranije radili senatori.[5] Često su počeli da se služe iznudama, a da ih nije stizala nikakva kazna za nedelo. S druge strane, sudski postupak su koristili da bi maltretirali političke neprijatelje, uglavnom senatore suprotne političke orijentacije.[5] Posebno se tu ističe nepravedno suđenje Publiju Rutiliju Rufu.[5] Čak su i u običnim slučajevima, kada u pitanju nije bila politika dozvoljavali da se sud potkupi. U to vreme Cepion je zastupao vitezove i napadao senatore, tako da je sudio Marku Emiliju Skauru i Luciju Marciju Filipu zbog pronevere.


Predlaže zakone u korist naroda[uredi | uredi izvor]

Godine 91. p. n. e. izabran za narodnog tribuna. Da bi ojačao optimate,odlučio je da pridobije narod i obećava im zakone od kojih imaju korist, a zauzvrat je tražio podršku da se vitezovima oduzmu sudovi. Proglasio zakon da se pored 300 senatora još 300 senatora proglasi iz reda vitezova i da se onda od svih njih biraju sudije.[6] Propisao je i isleđivanja zbog korupcije. Vitezovi su međutim bili nezadovoljni, jer će se sudije više neće birati iz njihovih redova, već samo između onih vitezova izabranih u Senat.[6] Više nisu mogli da očekuju da prođu nekažnjeno u slučaju podmićivanja. Nakon toga počeo je da predlaže zakone koji su išli u korist naroda, nadajući se da će narod onda kasnije lakše da izglasa njegove druge zakone i da dobije široku podršku.[6] Da bi pomirio narod Druz je predložio nekoliko mera, poput Gaja Graha. Predložio je da se narodu deli žito ispod cene i raspodelu javne zemlje. Uspostavio je nekoliko kolonija u Italiji i Siciliji, koje su još ranije bile izglasane, ali nisu bile naseljene.[6] Nameravao je da podeli nepodeljeni deo italskoga javnoga zemljišta i da onemogući sve buduće narodne tribune da dele italsko zemljište. Takvim velikodušnim troškovima praznio je državni trezor, pa je bio prisiljen da devalvira srebreni novac mešajući ga jednim delom sa bronzom. Konzul Lucije Marcije Filip je pripadao partiji populara, pa je počeo da se oštro suprostavlja Druzovim predlozima ukazujući na njegove skrivene namere. Filip je prekidao Druza nastojeći da spreči donošenje njegovih zakona.[7] Druz je onda pozvao svoju klijentelu, koja je Filipa odvukla u zatvor. Vukli su ga dosta nasilno, tako da je Filipu krv išla na nos.[7] Druzovi zakoni su tada bili izglasani u skupštini.

Traži građanska prava za Italike i gubi podršku[uredi | uredi izvor]

Do tada Druz je imao podršku većine Senata. Italijanskim saveznicima je više tajno nego javno obećavao građanska prava. Kada je počeo da predlaže da se italijanskim saveznicima dodele građanska prava tada je postepeno počeo da gubi podršku, tako da je na kraju izgubio podršku Senata. Narod je i dalje bio zadovoljan njegovom politikom uspostavljanja kolonija. Ali narodna podrška Druzu više nije bila tako jaka, jer ni oni nisu bili spremni da italijanskim saveznicima daju građanska prava. Međutim uspostavljanje kolonija izazivalo je nezadovoljstvo kod Italika, jer su mnogi od njih obrađivali rimsku državnu zemlju i bojali su se da će im biti oduzeta.[8] Na taj način oni za koje se Druz borio da dobiju građanska prava nisu mu davali dovoljno jaku podršku. Vitezovi su i inače bili protiv njega. Bilo je otkriveno da su se italijanski saveznici zakleli da će mu biti klijentela, kada se izglasaju zakoni o njihovim građanskim pravima. Kada se pojavilo nezadovoljstvo raznih strana Druzovom politikom tada je konzul Lucije Marcije Filip predložio ukidanje njegovih zakona, pozivajući se na nepovoljne auspicije (religiozna znamenja). Senat je poništio sve Druzove zakone, a Druz nije uložio veto, jer je za svoje zakone želeo navodno da ima većinu i u Senatu.

Druzovo ubistvo i posledice[uredi | uredi izvor]

Prema Apijanovoj verziji konzuli su pozvali u Rim Etrurce i Umbre pod izgovorom da se suprostavljaju zakonu o kolonijama, a zapravo da ubiju Druza.[8] Druz je zaključio da mu ugrožavaju bezbednost, pa je ređe izlazio u javnost, a narod je primao kod svoje kuće u atrijumu. Jednoga dana Druz je ubijen kod svoje kuće. Postoji i druga verzija prema kojoj je Druz saznao da Latini nameravaju da ubiju Lucija Marcija Filipa, pa ga je upozorio, ali senatori su ga svejedno optuživali da je nameravao da ubije Filipa i tada je Druz ubijen na ulazu u svoju kuću po povratku sa Kapitola.


Druzovi politički protivnici su nakon njegovoga ubistva smatrali da je dobio pravednu naknadu za štetu koju je činio državi. Nakon njegove smrti vitezovi su nagovorili narodnog tribuna Kvinta Varija da donese zakon da se sudi onima koji su pomagali Italicima da pokušaju da dobiju rimsko građanstvo.[8] Nakon donošenja zakona vitezovi su počeli da sude najuglednijim ljudima i nekoliko njih su osudili na progonstvo. Italijanski saveznici shvatili su da neće dobiti rimsko građanstvo, pa su podigli ustanak koji je predstavljao početak Savezničkoga rata (90—88 p. n. e.) protiv Rima.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Senec. deBrev. Vit. 6.
  2. ^ Kasije Dion Fragm.110
  3. ^ De Vir. III. 66
  4. ^ Cic. pro Mil. 7
  5. ^ a b v g Peterkul 2.13
  6. ^ a b v g Apijan Građ. ratovi 1.35
  7. ^ a b Flor 3.17
  8. ^ a b v Apijan Građ. ratovi 1.36