Marko poznaje očinu sablju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marko Kraljević, freska iz Markovog manastira blizu Skoplja, druga polovina 14. veka

Marko Kraljević poznaje očinu sablju je narodna epska pesma iz ciklusa pesama o Marku Kraljeviću.

Marko Kraljević je najveći narodni junak i najpotpunije prikazan lik u našoj narodnoj poeziji. Odlikuju ga izuzetna snaga i visoke moralne osobine. Marko Kraljević, istorijska ličnost – kralj Marko Mrnjavčević, sin kralja Vukašina, bio je turski vazal, a poginuo je 1395. godine na Rovinama.[1]

Kratak sadržaj pesme[uredi | uredi izvor]

U pesmi „Marko Kraljević poznaje očinu sablju“ govori se kako Turkinja dolazi rano na reku Maricu da beli platno. Voda donosi ranjenog junaka sa ukrašenom sabljom koji je moli da ga zaleči. Njen brat ga ubija i uzima sablju, odlazi u bitku, gde Marko vidi i prepozna sablju svoga oca. Posle priznanja o ubistvu, Marko ubija Turčina, o čemu stižu glasovi i do turskog cara. Car ga poziva, Marko ljut, nerado odlazi do njega, objašnjavajući mu da je prepoznao sablju svoga oca koga je Turčin ubio.[2][3]

Analiza[uredi | uredi izvor]

Književna vrsta:[uredi | uredi izvor]

  • Epska narodna pesma iz ciklusa pesama o Marku Kraljeviću

Književni rod:[uredi | uredi izvor]

  • Epika

Tema:[uredi | uredi izvor]

  • Osveta Marka Kraljevića, ljubav prema roditelju, plemenitost Turkinje, pohlepa Turčina Mustaf-age[4]

Likovi:[uredi | uredi izvor]

  • Marko Kraljević
  • Turkinja devojka
  • Mustaf-aga, brat Turkinje devojke
  • Turski car

Vreme:[uredi | uredi izvor]

  • Posle bitke na Marici

Prikaz pesme[uredi | uredi izvor]

Mutna i krvava Marica“ nanela je ranjenog junaka ispred „Turkinje đevojke“, i ona mu pomaže da izađe iz vode, bacivši mu komad platna koji je prala. Na obali je videla:
„Na junaku rana sedamnaest;
Na junaku čudno odijelo:
O bedri mu sablja okovana,
Na sablji su tri balčaka zlatna,
U balčacim' tri kamena draga,
Valja sablja tri careva grada!“

Ranjeni junak moli devojku da dovede brata da mu pomogne, obećavajući bogatu nagradu i njoj i bratu. Njen brat, Mustaf-aga, nije poslušao sestru, već je uzeo i sablju i odelo ranjenikovo, i odsekao mu sabljom glavu. Na to mu sestra reče:
"Zašto, brate, da od Boga nađeš!
Zašto zgubi moga pobratima?
Na što si se bolan prevario
- A na jednu sablju okovanu!
Eda Bog da odsjekla ti glavu!"

Kada je Turčin stigao u vojsku, sablju su svi zagledali, pa i Kraljević Marko:
„Kad je Marko sablju zagledao,
Al' na sablji tri slova hrišćanska:
Jedno slovo Novaka kovača,
Drugo slovo Vukašina kralja,
Treće slovo Kraljevića Marka.

Prepoznavši sablju svog oca, kralja Vukašina, Marko odseče glavu Mustaf-agi. Zbog osvete, car šalje svoje sluge da pozovu Marka, ali on se ne odaziva na njegove pozive. A kada mu je dosadilo "prigrnu ćurak naopako", uzima "tešku topuzinu" pa odlazi "caru pod čadora". Cara gleda popreko a "krvave mu suze iz očiju".
„Car s' odmiče, a Marko primiče,
Dok doćera cara do duvara;“

i odgovara mu:
„Poznao sam sablju baba moga;
Da sam, Bog d'o, u tvojim rukama,
I ti bi me 'vako ražljutio!"

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Strip edicija Nikad robom izdala je strip Marko Kraljević i očeva sablja.[traži se izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „O SRPSKOM NARODNOM PESNIŠTVU”. riznicasrpska.net. Arhivirano iz originala 07. 04. 2022. g. Pristupljeno 25. 9. 2020. 
  2. ^ „Narodne pesme o Marku Kraljeviću”. opusteno.rs. Pristupljeno 25. 9. 2020. [mrtva veza]
  3. ^ „Marko Kraljević poznaje očinu sablju”. artnit.net. Pristupljeno 25. 9. 2020. 
  4. ^ „Marko poznaje očinu sablju”. drive.google.com. Pristupljeno 25. 9. 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Junaci srpskih narodnih pesama, Dr. Miodrag Al. Purković, EVRO-đUNTI, bEOGRAD, 2008