Marmaris
Marmaris tur. Marmaris | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Turska |
Pokrajina | Mugla |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2000. | 28.660 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 36° 51′ 00″ S; 28° 16′ 00″ I / 36.85° S; 28.266667° I |
Površina | 878,1 kvadratni kilometar km2 |
Poštanski broj | 48700 |
Pozivni broj | (0090)+ 252 |
Registarska oznaka | 48 |
Veb-sajt | |
www.marmaris.bel.tr |
Marmaris (tur. Marmaris) je grad u Turskoj u vilajetu Mugla. Po podacima iz 2000. godine u gradu je živelo 28.660 stanovnika. Marmaris je poznato letovalište.[1]
Geografija[uredi | uredi izvor]
U Marmarisu vlada sredozemna klima, koju odlikuju topla i vlažna leta i hladne i kišne zime. Padavine su retke između maja i oktobra. Leta su topla i vlažna, a temperature može da dostigne preko 40 °C nekad u toku jula i avgusta. Oktobar je još uvek topao i svetao, mada sa kratkotrajnim pojavama kiše. Mnogi turisti žele da posete Marmaris početkom jeseni, naročito u septembru, jer temperature tada nisu visoke.
Najviše kiše pada posle novembra. Godišnja količina padavina dostiže do 1181,8 mm. Padavine su skoncentrisane u odvojenim intervalima tokom zime, kada teške provale oblake izazivaju poplave u ovoj, njima inače sklonoj oblasti.[2]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Iako se ne zna tačno kada je Marmaris osnovan, u 6. veku p. n. e. grad je bio poznat kao Fiskos, i smatra se delom Karije. Prema istoričaru Herodotu, dvorac u Marmarisu postojao je još od 3000. p. n. e. Tokom helenističkog doba, Kariju je napao Aleksandar Veliki, a dvorac je bio opkoljen. 600 stanovnika grada je shvatilo da nemaju šanse protiv Aleksandrove vojske i spalili su svoje dragocenosti u dvorcu pre nego što su pobegli brda sa svojim ženama i decom. Osvajač, svestan strateškog značaja palate, popravio je uništene delove dvorca da bi u njemu ostala posada od nekoliko stotina vojnika pre nego što se glavnina vojske vrati kući.
Sledeći važan događaj u istoriji Marmarisa dogodio se skoro dve hiljade godina kasnije, sredinom 15. veka, kada je Osmansko carstvo je počela da raste za vreme sultana Mehmeda II, koji je uspeo da pokori i objedini pod jednu zastavu razna plemena i kraljevstva Anadolije. Vitezovi svetog Jovana, koji su okupirali Dodekaneze, su mu predstavljali veliki problem. Sa sedištem u Rodosu, Vitezovi su se borili za mnogo godina, uspevali su da se odupru naletima turske vojske Mehmeda II, sve dok njegov moćniji naslednik nije stupio na scenu.
Dvorac u Marmarisu je obnovljen od nule 1522. godine za vreme osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog, kada je isplovio u svoj pohod na Rodos, u čemu je Marmaris služio kao baza. Od 1979. godine traju radovi na renoviranju dvorca, kako bi ga vratili nazad u prvobitno stanje. Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, dvorac je pretvoren u muzej. Postoji sedam galerija, od kojih se najveća koristi kao izložbeni prostor, dok je dvorište ukrašeno cvećem. Tu se nalazi i mali karavansaraj, izgrađen u isto vreme dvorac, a izgradila ga je Sulejmanova majka.
Demografija[uredi | uredi izvor]
1990. | 2000. |
---|---|
16.361 | 28.660 |
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Marmaris”. Big blu. Pristupljeno 29. 1. 2019.
- ^ Climate of Marmaris Arhivirano 2011-08-07 na sajtu Archive.today, Pristupljeno 12. 4. 2013.