Martin Aguero

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Martin Aguero
Matador
Datum rođenja3. februar 1902.
Mesto rođenjaBilbaoŠpanija
Datum smrti11. jul 1977.
Mesto smrtiBilbaoŠpanija

Martin Aguero se smatra jednim od najznačajnih matadora na početku dvadesetog veka i jednim od najvećih „ubica“ bikova koji je svojim pokretima plenio publiku u koridama. Rođen je u Bilbau, 3. februara 1902. godine kao prvo od sedmoro dece Rosarije i Martina Aguera.

Period od 1925. do 1927. godine je bio najznačajniji i najbolji u njegovoj matadorskoj karijeri. Izlazio je kao pobednik iz borbi nepovređen, činjenica da je skoro sve bikove sa kojima se suočio ubio jednim ubodom svrstava ga u red navećih matadora svog vremena. „El rey del volapié“ – Kralj volapija, prefinjenost završnog udarca i elegancija kretanja učinila ga je poznatim matadorom i miljenikom koride. Pojasnimo „volapié“ tehniku – toreador stoji ispred iznurenog bika, čeka ga da ponizno poklekne, doziva ga i izvodeći takav potez mačem ga ubada u predeo leđa između plećke i vrata, deo tela koga nazivaju „krst“. „Volapié“ tehnika je veoma opasna za toreadore i mnoge njihove pogrešne procene reakcija bikova završile su se fatalno.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Debitovao je 17. septembra u Barseloni u koridi Plaza de toros de Las Arenas, ukupno je imao preko 150 borbi širom Španije. Nastupao je i u Meksiku. Dobitnik je nagrade „Golden Ear Bullfight Madrid Press-a“ za 1926. i 1927. godinu dodeljene od strane Asocijacije novinara Madrida i nagrade se do današnjeg dana smatraju kao najviše dostugnuće u svetu matadora.

Zadobija dve teške povrede od rogova, jednu u Madridu 20. maja 1928. godine i jednu je 9. avgusta u areni u francuskom gradu Bajon iste godine koja ga drži dva meseca van korida. Bik „Nauljeni“ mu nanosi tešku povredu noge usled neuspelog izvođenja „muletazo“ pokreta (dobro poznati pokret kojim toreador upravlja kretanje bika u neposrednoj blizini svojim plaštom). Te iste godine imao je samo 19 borbi, primećuje se slabljenje njegove fizičke pripremljenosti posle nekoliko operacija zbog povreda što je uslovno rečeno i početak njegovog kraja. Sve je manje borbi. 1929. godine imao je 21 borbu, a već 1930. godine samo 19 borbi. Te iste godine 21. septembra, u 28. godini života, oprašta se od matadorstva u koridi Longorno. Ima niz ozbiljinih operacija bez nekog pozitivnog ishoda. Nekoliko puta bezuspešno pokušava da se vrati borbama. Ubrzo je morao da se podvrgne operaciji i gangrenozno levo stopalo mu je amputirano. Malo kasnije, u svojoj 46. godini, u bolnici za matodore lekar Himenez Gvineja je prisiljen da mu amputira skoro celu levu nogu.

U februaru 1973. godine amputirana mu je i desna noga. Izgleda da je jedan pogrešan pokret i neopreznost u borbi sa „Nauljenim“, ako nije naneo smrtni udarac čoveku, onda je ipak zadao konačni udarac jednom od najboljih matadora svih vremena. Posle povlačenja radio je kao savetnik Arene Vista Alegre u Bilbau.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Umro je 11. jula 1977. godine u Bilbau. Njegovu bronzanu statuu, delo astečkog skulptora Raimunda Koba, doneli si iz Meksika i ona danas u holu Arene „Vista Alegre“. U ulici koja nosi ime Martina Aguera nalazi se Muzej borbi sa bikovima u Bilbau.

Ernest Hemingvej pominje Martina Aguera kao jednog od najvećih toreadora u istoriji u svom delu „Dead in The Afternoon“ gde izražava uverenje da su borbe bikova bile više nego običan sport i u njima otkriva bogat izvor inspiracije za svoju umetnost – borbe bikova kao koreografija krvavog baleta, sa izvođačima koji se kreću od uzvišenih amatera do majstora elegancije i lukavstva.[1]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hemingvej, Ernest. Smrt u podne, 1932]