Mezoderm

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mezoderm

Mezoderm je središnji klicin list smešten između ektoderma i endoderma. Način obrazovanja mezoderma je različit kod različitih tipova životinja. Najčešće se obrazuje od ektoderma procesom ingresije. Postoje 2 tipa mezoderma, u zavisnosti od toga kako se formira: Enterocelni tip i Teloblastički tip. Prvi je karakterističan za hemihordate, hordate, i bodljokošce, a drugi se javlja kod svih celomatičnih invertebrata, osim bodljokožaca.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Mezoderm je srednji sloj od tri klica koja se razvijaju tokom gastrulacije u vrlo ranom razvoju embriona većine životinja. Spoljni sloj je ektoderm, a unutrašnji sloj je endoderm.[1][2]

Mezoderm formira mezenhim, mezotelijum, neepitelne krvne ćelije i celomocite. Mezoderm formira mišiće u procesu poznatom kao miogeneza, septa (poprečne pregrade) i mezenterije (pregrade po dužini); i čini deo polnih žlezda (ostalo su polne ćelije).[1] Miogeneza je specifično funkcija mezenhima.

Mezoderm se razlikuje od ostatka embriona putem međućelijske signalizacije, nakon čega je mezoderm polarizovan organizacionim centrom.[3] Položaj organizacionog centra je zauzvrat određen regionima u kojima je beta-katenin zaštićen od razgradnje pomoću GSK-3. Beta-katenin deluje kao kofaktor koji menja aktivnost transkripcionog faktora tcf-3 od potiskivanja do aktivacije, što pokreće sintezu genskih proizvoda kritičnih za diferencijaciju mezoderma i gastrulaciju. Štaviše, mezoderm ima sposobnost da indukuje rast drugih struktura, kao što je neuralna ploča, prekursor nervnog sistema.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Ruppert 2004
  2. ^ Sadler, Thomas W. (2010). Langman's medical embryology. Lippincott William & Wilkins. ISBN 978-0-7817-9069-7. OCLC 227928523. 
  3. ^ Stern 2004

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]