Meri Popins

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pozorište Novi Amsterdam prikazuje mjuzikl Meri Popins, 2007. god.

Meri Popins je serija od osam knjiga za decu australijsko-britanske spisateljice P. L. Travers koja je objavljena u periodu od 1934. do 1988. godine. Sve knjige u seriji ilustrovala je Meri Šepard.[1]

Glavni lik knjige je Meri Popins, magična engleska dadilja koju donosi vetar s istoka u London, Trešnjevačku ulicu broj 17, u porodicu Benks, da se brine o njihovih petoro dece. Uslediće brojne avanture uz različite neobične likove, koje traju sve do trenutka kada magična dadilja iznenada ne odluči da odleti i napusti porodicu. Jedino u prve tri knjige Meri Popins dolazi i zatim napušta porodicu, dok ostale knjige predstavljaju zbirku nezapisanih avantura iz prve tri posete. "Ne može zauvek iznova da dolazi i odlazi" objasnila je Travers u predgovoru knjige Meri Popins u parku. [1]

Knjige su adaptirane od strane Volt Dizni produkcije u mjuzikl Meri Popins (1964), u kome glavnu ulogu tumače Džuli Endruz i Dik van Dajk. Film Spasavanje gospodina Benksa (2013) prikazuje proces snimanja filma iz 1964. Nastavak filma iz 1964. godine, Povratak Meri Popins, izašao je 2018. godine, a glavnu ulogu tumači Emili Blant.

Disney Theatrical Productions je u kolaboraciji sa ser Kameronom Mekintošem u londonskom Vest End teatru napravio istoimeni pozorišni mjuzikl. Mjuzikl je zatim 2006. godine premešten na Brodvej, gde se prikazivao sve do 2013. godine. [2]

Knjige[uredi | uredi izvor]

Meri Popins (1934)[uredi | uredi izvor]

U prvoj knjizi upoznajemo porodicu Benks koja živi u Trešnjevačkoj ulici broj 17 u Londonu. Nju čine gospodin i gospođa Benks, njihova deca Džejn i Majkl i bebe blizanci Džon i Barbara. Kada njihova dadilja, Kejti Nana, ljutito napusti kuću, Meri Popins se pojavljuje sa svojom velikom putnom torbom doneta veoma jakim istočnim vetrom. Prihvata posao dadilje (pristavši da ostane sve dok se vetrovi ne promene), a deca uskoro saznaju da njihova dadilja, mada stroga, preka i nadmena, ima magične moći zbog kojih život postaje čudesan. Neka od iskustava koja Džejn i Majkl dožive su: čajanka na plafonu sa gospodinom Vigom, put oko sveta pomoću kompasa, kupovina kolača od đumbira u obliku zvezde od izuzetno stare Gospođe Kori, upoznavanje žene koja prodaje hranu za ptice, proslava rođendana u zoološkom vrtu i božićna kupovina sa zvezdom Majom iz sazvežđa Bika. Na kraju knjige, u sceni koja je možda najpoznatija i najviše povezivana sa njom, Meri Popins otvara kišobran i nošena zapadnim vetrom napušta porodicu Benks.

Originalna i adaptirane verzije poglavlja „Loš četvrtak“[uredi | uredi izvor]

Prva verzija knjige je sadržala poglavlje „Loš četvrtak“ u kome Meri i deca pomoću kompasa obilaze svet u znatno kratkom vremenskom periodu. Originalna priča u verziji iz 1934. godine sadrži pregršt kulturnih i etničkih stereotipa o Kinezima, Eskimima, američkim starosedeocima i stanovnicima Podsaharske Afrike; Travers se zbog kritike dva puta vraćala originalu. U izdanju iz 1967. godine uklonjeni su uvredljivi izrazi i stereotipni opisi i dijalozi, ali je zadržana osnovna fabula u kojoj Meri i deca posećuju strane narode; U verziji iz 1981. godine ljudski likovi su zamenjeni životinjama. U ovoj verziji je ilustratorka Meri Šepard izmenila crtež kompasa, koji je sada sadržao belog medveda na severnom, aru na južnom, pandu na istočnom i delfina na zapadnom delu kompasa koji pokazuje stranu sveta. [3]

Meri Popins se vraća (1935)[uredi | uredi izvor]

Ništa nije kako treba otkad je Meri Popins napustila Trešnjevačku ulicu broj 17. Jednog dana kada gospodin Benks pošalje decu u park, Majkl na opšte iznenađenje svih prisutnih puštajući zmaja donese dadilju, koja se spustila držeći se za vrpcu na zmaju. Ponovo preuzima brigu o deci, a deca ovog puta imaju priliku da upoznaju neustrašivu Mis Endru, prisustvuju čajanci koja je naopačke i posete cirkus na nebu. U ovoj knjizi porodica Benks dobija novog, petog člana, devojčicu Anabel. Kao i u Meri Popins, Meri napušta porodicu na kraju knjige pomoću začaranog ringišpila, ali ovog puta noseći sa sobom povratnu kartu, za slučaj da bude potrebe da se vrati.

Meri Popins otvara vrata (1943)[uredi | uredi izvor]

Poslednji put kada je Meri otišla ponela je povratnu kartu, „za svaki slučaj“. U trećoj knjizi pada na zemlju uz vatromet u park blizu Trešnjevačke ulice. Još jednom prihvata brigu o deci, a deca ponovo prolaze kroz različite magične avanture. Ovog puta posećuju Merinog rođaka Freda Tviglija, sprijateljuju se sa statuom iz parka koja je oživela, idu na jahanje konja od pepermint-šećerleme i prisustvuju podvodnoj zabavi u bašti.

Meri Popins u parku (1952)[uredi | uredi izvor]

Četvrta knjiga Meri Popins serijala sadrži šest avantura koje su deca doživela uz Meri Popins za vreme šetnji parkom u Trešnjevačkoj ulici. Događaji su poređani hronološki i pripadaju radnji druge ili treće knjige (Meri Popins se vraća i Meri Popins otvara vrata). Neke od avantura kroz koje prolaze su čajanka sa ljudima koji žive ispod maslačaka, poseta mačkama sa druge planete i plesanje sa svojim senkama za Noć veštica.

Meri Popins leti na kišobranu

Meri Popins od A do Š (1962)[uredi | uredi izvor]

Sadrži 26 scena (po jedna za svako slovo engleskog alfabeta) u kojima su prikazani nepredvidivi događaji koje su doživela deca Benksovih uz Meri Popins. Svaka scena je ispunjena smešnim neobičnim rečima koje počinju datim slovom.

Meri Popins u kuhinji (1975)[uredi | uredi izvor]

Meri Popins spasava dan kada kuvarica Benksovih iznenada ode. U ovoj knjizi uči decu osnovama kuvanja, a priloženi su i recepti različitih jela.

Meri Popins u Trešnjevačkoj ulici (1982)[uredi | uredi izvor]

Na magičnu noć letnje dugodnevnice Meri vodi decu u još jednu avanturu za pamćenje. Mnogo toga neobičnog se može desiti, pa i da mitska stvorenja siđu iz raja. Na poleđini knjige nalazi se lista bilja koje je pomenuto u priči, uz lokalni botanički i latinski naziv.

Meri Popins i kuća u komšiluku (1988)[uredi | uredi izvor]

Stanovnici Trešnjevačke ulice razočarali su se kada su saznali da će se u svima dragu praznu napuštenu kuću broj 18, za koju je svaki komšija imao već zamišljenog novog stanara iz snova, useliti guvernanta porodice Benks, gospođa Endru, poznatija kao „Blagi užas“. Njen s negodovanjem očekivan dolazak doneo je i prijatno iznenađenje, Lutija, dečaka iz Južnih mora koji joj se pridružio kao sluga i učenik. Presrećni zbog prilike da steknu novog prijatelja, Džejn i Majkl nerviraće se zbog zabrana koje je hipohondrična gospođa Endru dala Lutiju. Luti, sa druge strane, postaje sve više nostalgičan za svojom porodicom i tropskim predelima. Kada potreba da se vrati kući postane nepodnošljiva, Meri Popins će mu pomoći da se vrati kući, vodeći ga u posetu Mesecu.

Likovi[uredi | uredi izvor]

Spomenik Meri Popins

Meri Popins[uredi | uredi izvor]

Meri Popins je magična dadilja koja uleće u život porodice Benks u Višnjevačkoj ulici i prihvata obavezu brige oko njihove dece. Nikada ne priznaje posedovanje neobičnih magičnih moći i ponaša se uvređeno kada neko od dece pomene avanture kroz koje su zahvaljujući njima prošli. Prvi put dolazi u Višnjevačku ulicu doneta istočnim vetrom. Na kraju prve knjige otvara kišobran kako bi poletela uz pomoć zapadnog vetra i otišla. U istoimenom filmu iz 1964. godine glumi je Džuli Endruz; u nastavku Meri Popins se vraća iz 2018. godine ulogu tumači Emili Blant;

Deca Benksovih[uredi | uredi izvor]

U knjigama se pojavljuje petoro dece: Džejn (najstarija), Majkl, dvojajčani blizanci Džon i Barbara i Anabel. Džejn i Majkl kao najstariji idu na većinu magičnih avantura s Meri Popins u svim knjigama, a Džon i Barbara se pridružuju tek u drugoj knjizi. Anabel je najmlađa, rađa se sredinom druge knjige. Iako uzrast dece nijednom nije eksplicitno dat u knjizi, preptostavlja se da Džejn ima oko sedam godina u prvoj knjizi, Džon i Barbara u istoj knjizi slave svoj prvi rođendan. U filmu i pozorišnom mjuziklu javljaju se samo Džejn i Majkl. U filmu uloge tumače Ketrin Dotris i Metju Garber. U drugom delu iz 2018. godine predstavljeni su kao odrasli, a uloge tumače Emili Motrimer i Ben Višo. Džon i Anabel su prisutni u ovom filmu, ali kao Majklova deca, a ne brat i sestra. Majkl ima i treće dete koje se zove Džordži (najverovatnije nazvano po Majklovom ocu).

Gospodin Benks[uredi | uredi izvor]

Gospodin Benks je Merin poslodavac. Radi u banci i živi u Trešnjevačkoj ulici broj 17, sa ženom i decom. U knjigama je retko prisutan. U filmu ima značajniju ulogu. Prikazan je kao prek čovek prezauzet poslom, koji želi red i u velikoj meri ignoriše ženu i decu. Tokom filma njegov stav se menja nakon što ga Bert ubedi da dok je on na poslu njegov čitav život, uključujući i njegovu decu, prolazi pored njega. Ništa od ovoga nije pomenuto u knjizi. U pozorišnom mjuziklu njegova uloga je slična onoj u filmu, s tim što je priča dopunjena podacima iz knjiga, u kojoj je opisano da je kao dečak bio zapostavljen od strane roditelja i mučen od strane okrutne guvernante.

U filmu je često okupiran poslom i zanemaruje decu. Njegov lik se, međutim, menja, tako da na kraju postaje brižan otac, što je prikazano kroz popravljanje i puštanje zmaja sa decom. Naziv filma Spasavanje gospodina Benksa proizilazi iz interpretacije filma iz 1964 gde Meri Popins ne dolazi zbog dece, već zbog njihovog oca. Film je napravljen na osnovu pretpostavke da je Travers pisala Meri Popins kao vrstu iskupljenja jer je kao dete bila nemoćna da spasi oca od njegovih sopstvenih mana. Tematika spasavanja oca čini centralno pitanje filma iz 1964, uključujuči i kulminaciju radnje u kojoj gospodin Benks sam i nesrećan noću hoda ulicama Londona.

Gospođa Benks[uredi | uredi izvor]

Gospođa Benks je žena Džordža Benksa i majka Džejn, Majkla, Džona, Barbare i Anabel Benks. Njeno ime se ne pojavljuje u knjigama, a u filmu i pozorišnom mjuziklu je Vinifred. U knjizi je žena kojoj je teško da se izbori sa vođenjem domaćinstva i oseća se donekle zastrašeno pred Meri Popins, koja se prema njoj ponaša s prezirom. U filmu je satirično predstavljena kao sifražetkinja koja se tako ponaša samo u javnosti, dok kod kuće i dalje povlađuje mužu. Razlog što je predstavljena kao sifražetkinja je da bi se objasnilo zašto ne provodi više vremena sa decom. U mjuziklu je bivša glumica koja je pod stalnim pritiskom od strane muža da uđe u njegov socijalni krug prijatelja. U filmu iz 1964. tumači je Gilnis Džons.

Čuvar Parka[uredi | uredi izvor]

Čuvar parka je istaknut pozitivan lik u knjigama. Često se pojavljuje u scenama u parku, jednom od Merinih omiljenih mesta za šetnju s decom. Veoma mu je stalo do pravila ponašanja u parku. Zbunjen je i ponekad iznerviran zbog Merinih magičnih avantura, ali je prihvatio da postoje neke stvari kod nje koje nikada neće razumeti. Tajno čezne za svojim detinjstvom i koristi svaku priliku da se pridruži deci u igrama kao što je putšanje zmaja i paljenje vatrometa. Puno ime mu je Fred Smit, a njegova majka je žena koja prodaje ptice. Ne pojavljuje se u filmu, ali se pojavljuje u mjuziklu. U mjuziklu peva pesmu „Let's Go Fly a Kite“ sa Bertom i decom.

Bert[uredi | uredi izvor]

Bert je prijatelj Meri Popins. U knjigama kada je vreme lepo crta kredom po asfaltu živiopisne crteže, a kada pada kiša prodaje šibice. Meri Popins ponekad izlazi sa Bertom kada ima slobodan dan, što je svakog drugog četvrtka. Bert je takođe prijatelj porodice Benks i ostalih stanovnika Trešnjevačke ulice. U filmu Bert predstavlja kombinaciju lika iz knjige i dimničara i ima značajniju ulogu nego što ima u knjizi. On je taj koji savetuje gospodina Benksa da  promeni svoj odnos prema deci i poslu. U mjuziklu ima sličnu ulogu, javlja se kao narator i prijatelj Meri Popins i dece. U filmu iz 1964. Godine lik Berta tumači Dik van Dajk.[4]

Ostali likovi[uredi | uredi izvor]

Pored ovih likova javljaju se još i: gospođa Lark, Admiral Bum, posluga koja radi kod Benksovih, žena koja hrani ptice, gospođica Klara Kori, Eni i Feni, Albert Vig, Artur i Topsi Trvi, Fred Tvigli, žena sa balonima, Neli Rubina i ujak Dodžer, Nelej i Orion, gospođa Endru, dimničar, policajac Albert, profesor, sladoleddžija, lord Major, premijer, Maja i drugi.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Kunz, Julia (2014). Intertextuality and Psychology in P. L. Travers’ Mary Poppins Books. Frankfurt: Peter Lang GmbH, Internationaler Verlag der Wissenschaften. ISBN 9783653039023. 
  2. ^ Grilli, Giorgia (18. 10. 2013). „Myth, Symbol, and Meaning in Mary Poppins”. doi:10.4324/9780203944097. 
  3. ^ Keyser, Catherine (2. 11. 2018). „Nel, Philip. Was the Cat in the Hat Black? The Hidden Racism of Children’s Literature, and the Need for Diverse Books. Oxford: Oxford University Press, 2017. 288 pp.”. Kritikon Litterarum. 45 (3-4): 293—297. ISSN 1865-7249. doi:10.1515/kl-2018-0041. 
  4. ^ „News, sport and opinion from the Guardian's US edition | The Guardian”. the Guardian (na jeziku: engleski). Pristupljeno 24. 2. 2019.