Međunarodna klasifikacija funkcionisanja, nesposobnosti i zdravlja
Međunarodna klasifikacija funkcionisanja, nesposobnosti i zdravlja (MKF) (engl. ICF - International Classification of Functioning, disability and health) jedno je od izdanja Svetske zdravstvene organizacije (SZO) kome su obuhvaćeni i prikazani svi aspekti ljudskog zdravlja, relevantne komponente vezane za zdravlje, kao i područja ljudske delatnosti povezana sa zdravljem.[1][2]
Značaj i namena MKF[uredi | uredi izvor]
Svetske zdravstvene organizacije (SZO) je svoje ciljeve za 21. vek usmerila na zdravlje i njegovo očuvanje. U tom kontekstu, 2001. godine izdala je knjigu „Međunarodna klasifikacija funkcionisanja, nesposobnosti i zdravlja“ (MKF), uz čiju se pomoć može pravilno i stručno proceniti zdravlje, kao i stanja vezana za zdravlje, sa svim zdravstvenim okolnostima, tako da MKF u suštini ima univerzalnu primenu.[3]
Najznačajnija uloga MKF je da u svim zemljama sveta osigura jedinstven i standardizovan jezik i okvir za opis zdravlja i zdravstvenog statusa, i definiše komponente zdravlja i neka stanja (kao što su npr. obrazovanje i rad) neposredno povezana sa zdravnjem. Zato je MKF klasifikacija namenjena različitim strukturama i različitim sektorima, jer može biti od velike koristi u vođenju zdravstvene politike, poboljšanju kvaliteta rada i proceni ishoda zdravlja u različitim kulturama.[1]
MKB-10 daje samo uvid u dijagnozu bolesti, oštećenja ili druga zdravstvena stanja, pa je poželjno da se te informacije u praksi moraju dopunjavati informacijama dobijenim iz MKF. Jer se MKF ne bavi etiologijom bolesti, već ima namenu da olakša proučavanja determinanti zdravlja ili faktora rizika jer uključuje i listu faktora okruženja koje opisuje u kontekstu u kome osobe žive. Na taj način, informacije o dijagnozi, zajedno sa informacijama o funkcionisanju, obezbeđuju jasniju sliku o zdravlju ljudi pojedinačno, kao i o zdravlju čitavih populacija.[1]
Zdravstvena područja u MKF[uredi | uredi izvor]
MKF se sastoji iz dva dela, a svaki deo ima dve komponente:[4]
- Prvi deo - Funkcionisanje i nesposobnost/invalidnost
- Funkcije i strukture tela, podrazumevaju fiziološke funkcije i anatomske delove tela, kao i probleme u telesnoj funkciji ili strukturi.
- Aktivnosti i učešće, podrazumevaju izvršavanje određenih zadataka i uključenost u životne situacije, kao i ograničenje učešća i problema koje pojedinac može imati pri uključivanju u životne situacije.
- Drugi deo - Kontekstualni faktori
Kontekstualni faktori definišu način života svakog pojedinca i definišu ih:
- Faktori okoline, koji mogu biti individualni i podrazumevaju osobine neposrednog okruženja svakog pojedinca (kao što su; porodica, radno mesto i škola ) i društveni (kao što su formalne i neformalne društvene strukture).
- Lični činioci, podrazumevaju osobine koje nisu deo zdravstvenog stanja pojedinca, podrazumevaju; pol, rasu, starost, način života, navike, socijalno poreklo, obrazovanje, zanimanje, karakter, ukupni model ponašanja itd.
Svaka od navedenih komponenti u MKF može se iskazati na pozitivan i negativan način, a neka od komponenti sastoji se od različitih područja, u okviru kojih su kategorije koje su jedinice za klasifikaciju.
„ | Zdravstveni status neke osobe se definiše izborom šifre odgovarajuće kategorije ili izborom šifri koje su uz pridružene atribute (to su brojke koje bliže određuju veličinu funkcionisanja ili smanjene radne sposobnosti u toj kategoriji ili na koji način neki faktor iz okruženja deluje kao olakšica ili prepreka ). | ” |
Standardizovana, specifična namena i način primene MKF[uredi | uredi izvor]
- Standardizovana namena MKF
U ovoj klasifikaciji SZO, kao i u ostalim klasifikacijama koje primenjuje SZO, primenjen je se standardizovani jezik koji omogućava istovetan uvid u zdravlje u svim zemljama sveta, i u različitim naučnim disciplinama. Klasifikacija primenjana u MKF u potpunosti je komplementarna sa MKB-10, i zato se u medicinskoj praksi preporučuje paralelna primena obe klasifikacije.
- Specifična namena MKF
- Opisivanje zdravlja i stanja koja su povezana sa zdravljem, čime ona povezuje; istraživače, zdravstvene profesionalce, osobe koje kreiraju javno - zdravstvenu politiku i osobe sa invaliditetom.
- Osiguravanje naučne baze za razumevanje i proučavanje zdravlja i stanja, ishoda i determinanti povezanih sa zdravljem.
- Omogućavanje upoređivanja podataka između država, zdravstvenih disciplina i vremensko praćenje pruženih usluga.
- Omogućavanje jedinstvenog načina šifrovanja u zdravstvenom informacionom sistemu.
- Načini primene MKF
- Kao istraživački instrument za procenu rezultata, merenje kvaliteta života i faktora okruženja.
- Kao statističkog instrumenta za prikupljanje i čuvanje podataka (u populacionim studijama i istraživanjima, kao i u informacionim sistemima).
- Kao klinički instrument za procenu potreba i izbor odgovarajućeg lečenja kod specifičnih stanja, procenu profesionalne sposobnosti, za rehabilitaciju i evaluaciju.
- Kao instrument u obrazovanju za izradu nastavnog programa za studente medicine i podizanju svesti o sprovođenju odgovarajućih akcija u zajednici.
- Kao instrument socijalane politike (u planiranju zdravstvenog osiguranja, kreiranju i primeni socijalne politike).
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v World Health Organization (1. 01. 2001). International Classification of Functioning, Disability and Health: ICF. World Health Organization. ISBN 978-92-4-154542-6.
- ^ International Classification of Functioning, Disability and Health (ICF) (2001) Pristupljeno:21. 5. 2016.
- ^ International Classification of Functioning, Disability, and Health (ICF) na sajtu: www.asha.org Pristupljeno:21. 5. 2016.
- ^ Components of ICF : International Classification of Functioning, Disability, and Health (ICF) na sajtu: www.asha.org Pristupljeno:21. 5. 2016.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- World Health Organization, International Classification of Functioning, Disability and Health: January 2001, World Health Organization, isbn=978-92-4-154542-6
- Deutsches Institut für Medizinische Dokumentation und Information (DIMDI) (Hrsg.): Internationale Klassifikation der Funktionsfähigkeit, Behinderung und Gesundheit (ICF), 2005. WHO, Genf.
- Die Bundesarbeitsgemeinschaft für Rehabilitation (BAR). 2004. Rahmenempfehlungen zur ambulanten Rehabilitation bei psychischen und psychosomatischen Erkrankungen. Frankfurt/M.: Selbstverlag.
- Viol M, Grotkamp S, Bernhard van Treeck, Nüchtern E, Hagen T, Manegold B, Eckhard S, Penz M, Seger W: Personbezogene Kontextfaktoren, Teil 1. Das Gesundheitswesen 2006; 68(12): 747-59.