Midaidokoro
Midaidokoro (御台所) je ime (titula) koju nosi zvanična žena šoguna. Tokom Edo perioda boravila je i predvodila Ooku (ženski deo Edo zamka) i u određenim situacijama donosila zvanične političke odluke "iza scene". Sam izraz "midaidokoro" koristio se i u Kjotu za žene aristokrata (doduše samo u prvatnosti doma) ali se u 17. veku zvanično počeo koristiti samo za supruge šoguna.[1]
Naziv[uredi | uredi izvor]
Daidokoro je japanska reč za kuhinju. Prefiks "mi" se dodaje iz poštovanja slična kao i kod prefiksa "o", s tim što bi se sa prefiks "o" (o-daidokoro) na uvažen način rekla "kuhinja" dok bi se sa prefikson "mi" ipak imala u vidu da se iza nje nalazi neka uvažena osoba.[1] Samo reč "midai" može da označava ženu pa su pri oslovljavanju ženu šoguna nazivali i "midai-sama" ("sama" je nastavak koji se dodaje iz velikog poštovanja).
Lista poznatih žena šoguna[uredi | uredi izvor]
Hejan period[uredi | uredi izvor]
- Mijoši Takako (?-?), žena Sakanouea no Tamuramaroa (kćer Mijošija Kijocugua)
- Tomoe Gozen, supruga Minamoto no Jošinakaea (kćer Nakahare Kanetoa)
Kamakura period[uredi | uredi izvor]
- Hodžo Masako, kćer Hodžo Tokimase, supruga Minamoto no Joritomoa i majka Minamoto no Joriea i Minamoto no Sanetomoa.
- Vakasa no Cubone (umrla 1203), kćer Hiki Jošikazua, supruga Minamoto no Joriea.
- Bomon Nobuko Nobuko (1193-1274), kćer Bomon Nobukijo i žena Minamoto no Sanetomoa.
- Minamoto no Jošiko / Take no Gošo (1202-1234), ćerka drugog šoguna Minamoto no Joriea.
- Hivadahime (1230-1247), kćer Hodžo Tokiudžija, supruga Kudžo Joricugua.
- Konoe Saiko (rođena 1241), kćer Konoe Kanecunea, supruga princa Munetake i majka princa Korejasua.
- Nepoznata kćer princa Korejasua, žena princa Hisaakija i majka princa Morikunija.
Ašikaga period[uredi | uredi izvor]
- Akahaši Toši (1306-1365) supruga Ašikage Takaudžija i majka Ašikage Jošiakire.
- Šibukava Koši (1332-1392), kćer Šibukave Jošisuea i supruga Ašikage Jošiakire.
- Hino Nariko (1351-1405), supruga Ašikage Jošimicua i ćerka Hino Tokimicua.
- Hino Eiko (1390-1431), supruga Ašikage Jošimočija, kćer Hino Motojasua i majka Ašikage Jošikazua
- Hino Motoko (umrla 1447), supruga Ašikage Jošikazua i kćer Hino Šigemicua.
- Hino Tomiko, supruga Ašikage Jošimase, kćer Hino Šigemase i majka Ašikage Jošihisua.
- Nepoznata kćer Hino Kacumicua, supruga Ašikage Jošihisua
- Seijunin, kćer Hosokave Šigejukija, supruga Ašikage Jošitanea
- Hino Akiko, kćer Hino Nagajošija, supruga Ašikage Jošizumija i majka Ašikage Jošiharua
- Keidžuin (1514-1565), kćer Konoe Hisamičija, supruga Ašikage Jošiharua, majka Ašikage Jošiterua
- Nepoznata kćer Konoe Taneiea, supruga Ašikage Jošiterua.
Edo period[uredi | uredi izvor]
- Oejo, kćer Azai Nagamase, supruga Tokugave Hidetade i majka Tokugave Ijemicua
- Takacukasa Takako (1622-1683) kasnije Honri-in, supruga Tokugave Ijemicua i kćer Takacukase Nobufuse, baba Tokugave Ijenobua, prababa Tokugave Ijecugua.
- Asa no Mija Akiko (1640-1676) kasnije Takašo-in, supruga Tokugave Ijecunea i kćer Fušimi no Mija Sadakijo.
- Takacukasa Nobuko (1651-1709) kasnije Tendžoin, supruga Tokugave Cunajošija i kćer Takacukase Norihire.
- Konoe Hiroko (1666-1741) kasnije Tenei-in, supruga Tokugave Ijenobua i kćer Konoe Motohiroa.
- Jasonomija Jošiko Naišino (1714-1758), supruga Tokugave Ijecugua i kćer cara Reigena.
- Iso no Mija Tomoko (1738-1771), supruga Tokugavea Ijeharua.
- Šimazu no Šigehime/ Tadakohime (1773-1844) kasnije Kodai-in, supruga Tokugave Ijenarija i ćerka Šimazu Šigehite iz oblasti Sacuma.
- Arisugava Takako (1795-1840) kasnije Džokan-in, supruga Tokugave Ijejošija, kćer princa Arisugave Orihitoa.
- Šimazu Acuhime/Fudživara no Sumiko, kasnije Tenšoin, žena Tokugave Ijesade kćer Šimazu Tadatakea (1806-1854), usvojena kćer Šimazu Narijakire a kasnije i Konoe Tadahira.
- Kazunomija, kasnije Seikanin-no-mija, žena Tokugave Ijemočija i kćer cara Ninka.
Prva midaidokoro (kao gospodarica Ookua) bila je žena drugog šoguna Tokugave Hidetade, zato što je prva žena prvog Tokugava šoguna Ijejasua umrla pre nego što je on zvanično postao šoguna. Isto važi i za period vladavine Tokugave Jošimunua i Iješigea a tokom vladavine poslednjeg šojuna Tokugave Jošinobua, njegova žena nije nikad zvanično ušla u Ooku već je boravila u Nidžo zamku u Kjotu pa su je zbog toga oslovljavali drugom titulom "Gorendžu".
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Seigle & Chance 2014, str. 374
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Seigle, Cecilia Segawa; Chance, Linda H. (2014). Ooku, the Secret World of the Shogun's Women (na jeziku: engleski). Cambria Press. str. 374. ISBN 9781604978728. Pristupljeno 1. 7. 2017.