Mrtva vakcina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Istraživanje vakcine je dug i mukotrpan proces koji se izvodi laboratorijskim uslovima

Mrtva vakcina ili inaktivisana vakcina (engl. killed vaccines) u sebi sadrži cele mikroorganizme koji su ubijeni (inaktivisani) hemijskim putem (npr. formaldehidom) ili visokom temperaturom, pri čemu su u vakcini sačuvane antigenske osobine i imunogenost.[1]

Namena[uredi | uredi izvor]

Inaktivisana (mrtva) vakcina najčešće se koriste za one bolesti čiji izazivači pri izradi vakcine ne mogu uspešno da se atenuišu (savremenim načinin izrade vakcine kojise danas zasniva na genetskoj manipulaciji patogena sa namerom da se kod njih izazovu mutacije gena za bitne faktore virulencije).[2]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Inaktivisane vakcine su stabilne i bezbedne (izuzev kod ljudi koji su alergični na pojedine komponente vakcine, (npr jaja), mada je u praksi tendencija da se ove vakcine, zbog retkih ozbiljnijih neželjenih dejstava, zamenjuju subjediničnim vakcinama (kada one postoje).[3]

Inaktivisane vakcine su manje imunogene od živih vakcina i indukuju prevashodno produkciju antitela, pa se zbog toga uvek daju u većem broju doza (primenom čestih revakcinacija) zajedno sa adjuvansom.

Vrste[uredi | uredi izvor]

Inaktivisane vakcine prema mikroorganizmima iz kojih su izvedene mogu biti bakterijske i virusne:[4]

Inaktivisane antibakterijska vakcina
Bakterijske vakcine

U ovu grupu spadaju vakcine protiv:

  • velikog kašlja (pertusisa),
  • tifusa,
  • kolere,
  • kuge.[4]
Virusne vakcine
Antivirusna vakcina

Ove vakcine namenjene su protiv:

  • poliomijelitisa (inaktivisana Salk vakcina),
  • influence (gripa) itd.[4]
  • kovida 19
  • hepatitisa tip A
  • besnila
  • encefalitisa

Kontraindikacije[uredi | uredi izvor]

Imunizacija protiv zaraznih bolesti ne može se sprovoditi kod lica kod kojih postoje kontraindikacije, sve dok one postoje. Kontraindikacije za imunizaciju pojedinih lica protiv zaraznih bolesti mogu biti opšte i posebne, a po trajanju – privremene ili trajne.[5]

Opšte kontraindikacije[uredi | uredi izvor]

Opšte kontraindikacije za aktivnu imunizaciju su:[2]

  • akutne bolesti;
  • febrilna stanja;
  • anafilaksija na komponente vakcine;
  • teže neželjene reakcije na prethodnu dozu vakcine.
  • trudnoća.

Posebne kontraindikacije[uredi | uredi izvor]

Posebne kontraindikacije za aktivnu imunizaciju navedene su uz svaku imunizaciju posebno, i one mogu biti privremene i trajne.[2]

Privremene kontraindikacije

Privremenu kontraindikaciju za imunizaciju protiv određene zarazne bolesti utvrđuje doktor medicine koji sprovodi imunizaciju, odnosno pod čijim se nadzorom ona sprovodi, pregledom lica koja se imunizuju i uvidom u zdravstvenu dokumentaciju tih lica.

Trajne kontraindikacije

Trajne kontraindikacije za primenu određene vakcine kod pojedinih lica određuje Stručni tim za kontraindikacije na zahtev doktora medicine koji sprovodi imunizaciju.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Epidemiology and Prevention of Vaccine - Preventable Diseases. The Pink Book 7th Edition, 2002.
  2. ^ a b v g General Recommendations on Immunization, MMWR, CDC, 2011.
  3. ^ Pravilnik o imunizaciji i načinu zaštite lekovima (Sl. glasnik RS 11/06)
  4. ^ a b v „Immunizations”. USC SCHOOL OF MEDICINE • COLUMBIA, SOUTH CAROLINA 29209. Arhivirano iz originala 16. 05. 2017. g. Pristupljeno 12. 4. 2017. 
  5. ^ Pravilnik o imunizaciji i načinu zaštite lekovima (Sl. glasnik RS 11/06)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).