Mucinozni cistadenom jetre

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mucinozni cistadenom jetre ili mucinozne cistične neoplazme hepatobilijarnog sistema, koje se nazivaju i bilijarne cistične neoplazme, su retki tumori koji se obično razvijaju u jetri, pretežno kod žena. Zbog mogućnosti maligne alteracije nepohodna je pravovremena dijagnoza i hirurška ekscizija tumora.[1]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Benigna forma tumora je tri do četiri puta češća od maligne forme mucinoznog citadenokarcinoma jetre.[2]

Dokazano je da žene od mucinoznog cistadenoma jetre obolevaju 20 puta češće nego muškaraci.[3]

Poslednjih godina ovi tumori se evidentiraju sve češće, verovatno zahvaljujući sve boljoj dijagnostici, sve boljem poznavanju ovih tumora i njihovom razlikovanju od cista jetre.

U 80–90% slučajeva mucinozni cistadenom jetre je bolest sredovečnih žena (prosečne starosti od 50 godina) Bolesnici s malignim oblikom tumora su oko deset godina stariji od onih kod kojih do maligne alteracije nije došlo.

Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]

Kliničko-patološke karakteristike jetrene mucinozne cistične neoplazme nisu objašnjene jer patološki dijagnostički kriterijumi nisu bili jasni.

Najnovija VHO klasifikacija definiše mucinozne cistične neoplazme jetre kao epitelne neoplazme koje formiraju ciste, obično ne pokazujući nikakvu komunikaciju sa žučnim kanalima, sastavljene od kubidnog do kolonskog epitela koji proizvodi varijantu mucina, i povezane sa subepitelijalnom stromom tipa jajnika.
Teorije o nastanku

Moguće je da nastaju prema dvema teorijama, od:

  • ektopičnih gnezdašaca primitivnog prednjeg creva koja su se tokom embriogeneze našla u jetri.
  • zbog opstrukcije aberantnih kongenitalnih žučnih vodova.[4]

Pretpostavlja se i da ovi tumori potiču od ektopičnog ovarijalnog tkiva, od embrionalne žučne kese ili od većih žučnih vodova . Kako nemaju ovarijalnu stromu pretpostavlja se da nastaju od ektopičnih gnezda embrionalne žučne kese u jetri. Moguće je i da je reč o stečenom, reaktivnom procesu na fokalno oštećenje

Nedavno je među bilijarnim cističnim tumorima uvršteni:

  • jedinstveni bilijarni tumor nazvan intraduktalna papilarna neoplazma žučnog kanala, kategoriju * bilijarni papilomi,
  • bilijarna papilomatoza,
  • neki papilarni holangiokarcinomi.

Bilijarna intraduktalna papilarna neoplazma smatra se bilijarnom paralelom intraduktalnih papilarnih mucinoznih neoplazmi pankreasa na osnovu dominantnog intraduktalnog rasta, duktalne dilatacije i povremene prekomerne proizvodnje mucina.

Prethodna studija je otkrila da cistični tumori jetre sa komunikacijom žučnih kanala dijele karakteristike sa intraduktalnim papilarnim neoplazmama, ali ne mucinoznim cističnim neoplazmama. 5
Lokalizacija i rast

Mucinozni cistadenom jetre su u oko 40% bolesnika lokalizovan u:

  • 33–40% slučajeva u desnom režnju jetre,
  • 15–20% slučajeva u levom režnju jetre,
  • 15–20% slučajeva u oba režnja jetre

Prečnik tumora je od 8 cm do 30 cm, najčešće 8–10 cm. Kako ovi tumori tipično sporo rastu, potrebno je da prođe mnogo godina od pojave bolesti.

Bilijarni cistadenom sa javljaju u jetri u:

  • 84% slučajeva, u holedohusu,
  • 6%, u hepatikusima,
  • 4%, cistikusu,
  • 4% i žučnoj kesi,
  • 2% ukazuje na mnogo češći ektopični fokusu jetri.[5][6]

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Mucinozni cistadenom jetre i posle radikalne resekcije recidiviraju u 10–20% slučajeva

Posle parcijalne ekscizije recidivi se javljaju u 80%, a posle aspiracije kod 100% bolesnika.

Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Mucinozne cistične neoplazme treba razlikovati od drugih cističnih lezija jetre uključujući jednostavne ciste i cistične hamartome.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Čolović R, Micev M, Kovačević N, Matić S, Kalezić V. Mucinozni cistadenom jetre – prikaz slučaja. Arch Gastroenterohepatol 1995; 14:96-8.
  2. ^ Ishak KG, Willis GW, Cummins SD, et al. Billiary cystadenoma and cystadenocarcinoma. Report of 14 cases and review of the literature. Cancer 1977; 39:322-38.
  3. ^ O’Shea JS, Shak D, Cooperman WR. Billiary cystadenocarcinoma of the extrahepatic duct origin arising in previosly benign cystadenoma. Am J Gastroenterol 1987; 82:1306-10.
  4. ^ . Florman SS, Slakey DP. Giant biliary cystadenoma: case report and literature review. Am Surg. 2001; 67(8):727-32
  5. ^ Akwari OE, Tucker A, Seigler HF, Itani KM. Hepatobiliary cystadenoma with mesenchymal stroma. Ann Surg. 1990;211(1):18-27.
  6. ^ Scott FR, More L, Dhillon AP. Hepatobiliary cystadenoma with mesenchymal stroma: expression of oestrogen receptors in formalin-fixed tissue. Histopathology. 1995; 26(6):555-8.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mizumoto R, Kawarada Y. Diagnosis and treatment of the cholangiocarcinoma and cystic adenocarcinoma of the liver. In: Okuda K, Ishak KG, editors. Neoplasms of the liver. Tokio: Springer Verlag 1987; 388-95.
  • Becker WF, Welch RA, Pratt HS. Cystadenoma and cystadenocarcinoma of the pancreas. Ann Surg 1965; 161:845-63.
  • Lippman F. Ueber die echten Cysten der Leber. Deutch Z Chir 1900; 54:446-67.
  • Short WF, Nedwich A, Levy HA, et al. Billiary cystadenoma. Report of a case and review of the literature. Arch Surg 1971; 102:78-80.
  • Von Roeckel VBA, Marx WJ, Baskin W, Greenlow RL. Cystadenoma of the liver. J Clin Gastroenterol 1982; 4:167-72.
  • Van Steenbergen W, Ponette E, Marchal G, et al. Cystadenoma of the common bile duct demonstrated by endoscopic retrograde cholangiography:an uncommon cause of the extrahepatic obstruction. Am J Gastroenterol 1984; 79:466-70.
  • Peretta E, De Franchis R, Standacher C, et al. Billiary cystadenoma:an uncommon cause of cholestatic jaundice. Am J Gastroenterol 1986; 81:138-40.
  • Okamura T, Murakami S, Nishioka Y, et al. Billiary cystadenoma of the extrahepatic bile ducts:report of a case and review of the literature. Jap J Surg 1987; 17:281-7.
  • March JL, Duhms B, Longmire WP. Cystadenoma and cystadenocarcinoma of the billiary system. Arch Surg 1974; 109:41-3

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).