M-96 Tajfun
M-96 Tajfun | ||
---|---|---|
Višecevni bacač raketa M-96 Tajfun . | ||
Klasifikacija | višecevni bacač raketa | |
Šasija | Tatra 818 8x8 | |
Istorija | ||
Zemlja razvoja | Hrvatska | |
Period proizvodnje | sredina 1990-tih | |
Period upotrebe | 1996 - do danas | |
Dimenzije | ||
Težina u borbenom položaju | 23 510 kg | |
Dužina u marševom položaju | 9400 mm | |
Širina u marševom položaju | 2500 mm | |
Visina u marševom položaju | 3460 mm | |
Klirens | 380 mm | |
Naoružanje | ||
Kalibar | 122 mm | |
Broj cevi | 32 | |
Minimalni domet paljbe | 2 000 m | |
Maksimalni domet paljbe | 20 400 m | |
Maksimalni ugao gađanja | -6 - 50 ° po vertikali ±210° po horizontali | |
Posada | 3-4 ljudi. | |
Trajanje plotuna | 16 s | |
Pogon | ||
Tip motora | V12 | |
Snaga motora | 250 KS | |
Maksimalna brzina na autoputu | 80 km/č | |
Doseg vozila | 500 km | |
Vrsta pogonskog sistema | na točkovima 6×6 |
M96 Tajfun je hrvatski samohodni višejevni bacač raketa. Razvijen je sredinom 1990-ih godina, na osnovu jugoslavenskog sistema M77 Oganj. Osnovne razlike u odnosu na Oganj su promena kalibra i ugradnja sistema na drugu šasiju.
Opis[uredi | uredi izvor]
Sistem Tajfun je izveden na šasiji kamiona Tatra 818 8x8 s dugom kabinom. U kabinu je smeštena četvoročlana posada i sistem za upravljanje vatrom.
Sistem je naoružan sa 32 cevi kalibra 122 mm i postavljen je na zadnju platformu, a na vozilu se nalazi i rezervno punjenje s još 32 projektila. Sistem Tajfun koristi rakete razvijene za ruski višecevni lanser BM-21 Grad i raketu RAK 122 M93 hrvatske proizvodnje. Ovi projektili imaju nešto slabije karakteristike u odnosu na rakete 128 mm za sistem Oganj, ali su jeftiniji i lako dostupni na međunarodnom tržištu oružja.
Nakon pristizanja na vatreni položaj na zadnjoj platformi vozila se sklapa zaštitna cerada, spuštaju se 4 stope koje neutrališu sustem za oslanjanje vozila i zauzimaju se elementi za gađanje. Zauzimanje elemenata se vrši u automatskom, poluautomatskom ili ručnom režimu. Gađa se rafalom raketa (32 rakete se ispaljuju za 16 sekundi) ili pojedinačnim raketama. Komanda za ispaljivanje se može izdati preko sistema za upravljanje vatrom iz kabine vozila, ručno ili sa komandnog pulta udaljenog do 30 m od vozila.
Nakon delovanja lansirne cevi se dopunjavaju iz punjača smiještenog iza kabine vozila. Vreme potrebno za ispaljivanje punog borbenog kompleta (64 rakete) s istog vatrenog položaja iznosi oko 5 minuta.