Nabatejski jezik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
nabatejski
Govori se u25 država
nabatejski pismo
Jezički kodovi
ISO 639-3mis
Fragment sa natpisom na nabatejskom pismu Bogu Kasiju.[1]

Nabatejski jezik je bio zapadnoaramejski dijalekat i jezik Nabatejaca iz Negeva, sa istočne obale Jordana i Sinajskog poluostrva.

Tokom islamskog zlatnog doba neki arapski istoričari su pripisivali termin drugim istočnoaramejskim jezicima u vavilonskoj aluvijalnoj ravnici Iraka i Sirijske pustinje. Ove oblasti su arabizovane tokom halifata, a neke i prije njega.

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Sa propašću Ahemenidskog carsta, aramejski jezik je izgubio na važnosti kao lingva franka Bliskog istoka. Na važnosti je dobio grčki jezik. Nekedašnja objedinjena pisana kultura se raspala na lokalne škole i stari dijalekti su dobili na važnosti kao pisani jezici. Nabatejski jezik je nastao kao posljedica tih događaja. Natpisi na jeziku Nabatejaca pokazuje lokalni razvoj aramejskog jezika. S obzirom da je stanovništvo Nabatejskog carstva većinom govorila sjevernoarapksi dijalekt, nabatejski jezik se može smatrati nadasve pisanim jezikom.

Lingvistička klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Nbatejski jezik je jedan od izdanaka imperijalnog aramejskig. Sa porašću doseljavanja arapskih nomadskih plemena, nabatejski jezik je dobio na važnosti u Arabiji. Od islamskog doba, arapski uticaj postaje ogroman, na taj način se može reći da je nabatejski jezik bio prelaz iz aramejskog u arapski jezik.

Dokazi[uredi | uredi izvor]

Pisani dokazi nabatejskog jezika mogu se naći u Petra, Busi i Hergi i mali broj dokaza na Sinajskom poluostrvu. Postoji par nabatejskih tekstova u Kumranu.

Pismo[uredi | uredi izvor]

Nabatejsko rukopis je karakterističan veoma posebnim kurzivnim stilom. Nabatejsko pismo je nastalo od aramejskog pisma. Poslo je preteča arapskog pisma, koje je nastalo od kurzivne varijante nabatejskog pisma u 5. vijeku.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • al-Khraysheh, Fawwaz: Die Personennamen in den nabatäischen Inschriften des Corpus Inscriptionum Semiticarum. Marburg 1986. In German
  • Euting, Julius: Nabatäische Inschriften aus Arabien. Berlin 1885. In German
  • Hackl, Ursula/Jenni, Hanna/Schneider, Christoph: Quellen zur Geschichte der Nabatäer. NTOA 51. Fribourg. 2003. ISBN 978-3-7278-1410-5.. In German

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Basalt, 1st century CE. Found in Sia in the Hauran, Southern Syria.