Nacionalna biblioteka Novog Zelanda
Te Puna Mātauranga | |
![]() Zgrada Nacionalne biblioteke Novog Zelanda | |
Osnivanje | 1965. godine |
---|---|
Lokacija | Velington![]() |
Obim | 1.515.172 (glavna kolekcija) 5.333.500 (Alexander Turnbull Library) |
Direktor | Rachel Esson |
Adresa | Molesvort ulica, Velington, Novi Zeland |
Veb-sajt | www |
Nacionalna biblioteka Novog Zelanda (maor. Te Puna Matauranga o Aotearoa) ima ulogu da obogati kulturni i ekonomski život Novog Zelanda i njegovu razmenu sa drugim zemljama. Po zakonu iz 2003. biblioteka takođe ima ulogu da:
- prikuplja, čuva, i zaštiti dokumenta, naročito ona koja se odnose na Novi Zeland i omogući njihov pristup svim građanima Novog Zelanda, na način koji je u skladu sa njihovim statusom dokumentarne baštine; i
- dopunjuje i unapređuje rad drugih biblioteka na Novom Zelandu; i
- sarađuje sa drugim institucijama sa sličnim ciljevima, uključujući i one koje čine deo međunarodne biblioteke.
Biblioteka podržava škole kroz poslovnu jedinicu i usluge u školama, koje imaju kurikulum i savetodavne filijale po Novom Zelandu. Sedište biblioteke je blizu Parlamenta Novog Zelanda i Apelacionog suda na uglu ulica Aitken i Molesvort, Velington.
Ministar za državne službe je 25. marta 2010. godine objavio da će arhiva Novog Zelanda i Nacionalna biblioteka Novog Zelanda biti spojeni u Odeljenje za spoljašnje poslove[1].
Istorija[uredi | uredi izvor]
Nacionalna biblioteka Novog Zelanda osnovana je 1965. godine kada su se Biblioteka Aleksandra Turnbula, Biblioteka Generalne skupštine i Služba Nacionalne Biblioteke okupile po Zakonu Nacionalne biblioteke, 1965. godine. Godine 1980. Arhiv novozelandske muzike osnovan je na predlog novozelandskog kompozitora Daglasa Lilburna.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/3a/National_Library_of_New_Zealand_lobby.jpg/220px-National_Library_of_New_Zealand_lobby.jpg)
1985. godine Biblioteka Generalne skupštine se odvojila od Nacionalne biblioteke i sada je poznata kao Parlamentarna biblioteka. Osoblje i kolekcije sa 14 različitih mesta oko Velingtona su centralizovane u novoj zgradi Nacionalne biblioteke, zvanično otvorene u avgustu 1987. Za arhitekturu zgrade se navodi da je bila pod velikim uticajem dizajna Bostonske dvorane[2], ali ne treba isključiti direktno upućivanje na Centralnu biblioteku u Birmingemu. 1988. godine Nacionalna biblioteka postala je autonomna vladina služba, gde je ranije upravljalo Odeljenje za obrazovanje. Iste godine, Biblioteka je preuzela ime Maori Te Puna Matauranga o Aotearoa, koja prevedena znači: izvori znanja Novog Zelanda.[3]
Početkom 1998, računarski projekat vredan 8,5 miliona američkih dolara je ukinut.[4]
Zgrada Nacionalne biblioteke je trebalo da se proširi i nadogradi u periodu 2009-2011,[5] ali je predstojeća vlada značajno smanjila obim posla, smanjila budžet za to i odložila početak, raspravljajući zabrinutost oko troškova projekta i smanjenja dostupnosti kolekcija i objekata tokom građevinskih radova.[6] Zgrada je zatvorena na dve godine, ponovo je otvorena u junu 2012. godine, dok je renovacija nastavljena.[7]
Kolekcije[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/03/Wellington_National_Library_01.jpg/220px-Wellington_National_Library_01.jpg)
Kolekcije Nacionalne biblioteke čuvaju se u glavnoj zgradi u Vellingtonu i nekoliko drugih gradova na Novom Zelandu. Biblioteka ima tri glavne grupe: Opšte kolekcije, školske kolekcije i zbirke Biblioteke Aleksandra Turnbula. Pristup mnogim kolekcijama se pruža preko digitalnih proizvoda i onlajn izvora.
Generalne kolekcije se fokusiraju na podršku informacionim potrebama građana Novog Zelanda kroz usluge za pojedince, škole i istraživače, uz značajne zbirke kao što je kolekcija Doroti Neal Vajt. Školska kolekcija sadrži knjige i druge materijale koji podržavaju nastavu i učenje u novozelandskim školama.
Biblioteka Aleksandra Turnbula[uredi | uredi izvor]
Zbirke biblioteke Aleksandra Turnbula nalaze se pod zaštitom Nacionalne biblioteke[8] i obično se drže u zgradi Velington. Naziv je dobio po Aleksandru Horsburgh Turnbulu (1868—1918), čija je zaostavština naciji uključivala 55.000 zapreminskih jezgara trenutne kolekcije. Prema Zakonu je zadužena da:
- Očuva, zaštititi, razvije i učini dostupnim za sve stanovnike Novog Zelanda zbirke te biblioteke u trajnosti i na način koji je u skladu sa njihovim statusom dokumentarne baštine i taonga; i
- Razvije istraživačku zbirku i usluge Biblioteke Aleksandra Turnbula, posebno u oblastima studija Novog Zelanda i Pacifika i retkih knjiga; i
- Razvije i održava sveobuhvatnu zbirku dokumenata koji se odnose na Novi Zeland i narod Novog Zelanda.[9]
Turnbul je opširno prikupio dela Džona Miltona, a biblioteka sada poseduje Miltonove radove koji su "rangirani među najkvalitetnijim u svetu" i "dobre kolekcije pesničke raznolikosti iz sedamnaestog veka i Drajden materijala ... pored kvalitetnih kolekcija književnih magazina.[10]
Turnbull kuća, bivša lokacija biblioteke u ulici Boven u centru Velington, sada upravlja Nasleđe Novi Zeland.[11]
Usluge u školama[uredi | uredi izvor]
Usluge u školama je poslovna jedinica koja podržava osnovne i srednje škole u Novom Zelandu kroz usluge nastavnog plana i savetodavnih usluga.
Službe nastavnog plana poseduju stavke iz svoje Školske kolekcije radi poboljšanja nastave i učenja u školama u Novom Zelandu. Zbirka ima jedinstveni asortiman novih resursa iz Novog Zelanda i međunarodnih nastavnih planova, uključujući fikcije i video zapise, CD-ove i DVD-ove. Svaki nastavnik može pristupiti i pozajmljivati iz 600.000 predmeta u kolekciji i koristi ga 98% škola iz Novog Zelanda. Službe nastavnih planova izdaju skoro 1,5 miliona resursa svake godine.
Centri za usluge nastavnog plana u Oklendu i Krajstčerču pružaju usluge na daljinu za nastavnike putem besplatnog faksa, telefona, e-pošte, pošte i onlajn upitnika, a nastavnici mogu posetiti centre za odabir sredstava. Osoblje pomaže i savetuje nastavnike o odgovarajućim sredstvima i odabira i šalje predmete u odgovoru na zahteve tema nastavnika.
Savetodavna služba podržava razvoj školske biblioteke, pruža besplatne informacije i savete o upravljanju školskim bibliotekama i pruža profesionalni razvoj. Bibliotekarski savetnici na 14 lokacija širom Novog Zelanda pomažu i podržavaju škole u planiranju i razvoju u ovim područjima. Svaka škola iz Novog Zelanda može da koristi Savetodavnu službu. Publikacija "Školska biblioteka i učenje u informacionom pejzažu: smernice za novozelandske škole" pruža vodeća načela za razvoj školske biblioteke.
Nacionalni arhiv digitalne baštine[uredi | uredi izvor]
Nacionalna biblioteka digitalne baštine, osnovana 2004. godine, predstavlja partnerstvo između Nacionalne biblioteke, Eks Librisa i San Majkrosistemsa za razvoj digitalnog arhiva i sistema za očuvanje poslovanja.[12] Digitalni skladišni sistem obezbeđuje da veb stranice, digitalne slike, CD-ovi, DVD-ovi i drugi digitalno-rođeni i digitalizovani predmeti koji čine kolekciju digitalne baštine Biblioteke, uprkos tehničkoj zastarelosti, očuvaju i ostanu dostupni istraživačima, studentima i korisnicima biblioteka sada i u budućnosti.
Pejpr Past (Papers Past)[uredi | uredi izvor]
Veb stranica Pejpr Past, koju vodi Narodna biblioteka Novog Zelanda, pruža besplatan pristup digitalizovanim novinama, časopisima, pismima, dnevnicima i parlamentarnim radovima iz 19. i 20. veka. Pokrenuta je 2001. godine.[13]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Bihajv Pres izdanje”.
- ^ Catherall, Sarah (22. 8. 2009). „National Library: Bookworm heaven vs wow factor”. The Dominion Post. p. D2.
- ^ „Our history/ About the library/ National Library of New Zealand”.
- ^ Gifford, Adam (19. 1. 1999). „"Library systems miss out on NZ technology."”. The New Zealand Herald.
- ^ „$69m plan to extend National Library”. Stuff. 26. maj 2008.
- ^ „Concern over plans for National Library | Stuff.co.nz”. The Dominion Post. 10. 2. 2009. Arhivirano iz originala 10. 09. 2012. g.
- ^ Hunt, Tom (6. 8. 2012). „National Library re-opens to researchers”. The Dominion Post. Fairfax NZ News.
- ^ „Public Act 11 Continuation of Alexander Turnbull Library – New Zealand Legislation”. www.legislation.govt.nz.
- ^ „Public Act 12 Purposes of Alexander Turnbull Library – New Zealand Legislation”. www.legislation.govt.nz.
- ^ „Turnbull, Alexander Horsburgh”. An encyclopaedia of New Zealand, edited by A. H. McLintock, 1966.[mrtva veza]
- ^ „(Press release). New Zealand Department of Conservation”. 29. 6. 2017.
- ^ „National Digital Heritage Archive — National Library of New Zealand”. 23. 5. 2012. Arhivirano iz originala 23. 05. 2012. g.
- ^ „National Library of New Zealand”. Papers Past.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični sajt
- Papers Past: 19th century New Zealand papers online
- Timeframes: National Library images online
- The Alexander Turnbull Library
- Services to schools