Nacionalni program ranog otkrivanja kolorektalnog karcinoma u R. Srbiji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nacionalni program ranog otkrivanja kolorektalnog karcinoma u R. Srbiji je organizovana masovna akcija prelimiranog otkrivanja neprepoznatih poremećaja zdravlja oba pola u presimptomatskoj fazi bolesti korišćenjem različitih postupaka (fizikalni pregled, laboratorijska procedura, upitnik itd.) koji mogu brzo i lako da se primene. Iako je organizaciono ova aktivnost veoma zahtevna (što i potvrđuju do sada dobijeni rezultati), ona je od ogromnog značaja za svaku zemlju i njeno stanovništvo jer smanjenjuje incidencu i smrtnost stanovništva od malignih (zloćudnih) tumora kolorektalne regije i daje značajan doprinos sveukupnom zdravlju žena i muškaraca i donosi velike uštede zdravstvenom sistemu, na svim područjima Srbije gde postoje objektivni uslovi za njegovo sprovođenje.

O kolorektalnog karcinomu i njegovoj prevenciji[uredi | uredi izvor]

Kolorektalnog karcinom, predstavlja globalni problem koji je izraženiji u razvijenim zemljama sveta. U takvoj situaciji citološki skrining, koji bi se sprovodion svakih tri do pet godina može da spreči učestalost kolorektalnog karcinom. Da bi se takav rezultat ostvario na prostoru R. Srbije, neophodan je sveobuhvatni i kvalitetni organizovani populacioni skrining u Srbiji .

Uvažavajući značaj ovog problema i činjenicu da u Republici Srbiji svakoga dana, u proseku, umru dve osobe, Ministarstvo zdravlja je uz pomoć stručnih radnih grupa, uvažavajući preporuke Svetske zdravstvene organizacije (SZO), analizirajući skrining programe drugih zemalja i koristeći iskustva pilot projekta sprovedenog u Srbiji, sačinio program organizovanog skrininga za kolorektalnog karcinom u Srbiji. Ovaj program usvojila je Vlada, a objavljen je u "Službenom glasniku RS", broj54/08) kao Nacionalni program za rano otkrivanje raka kolorektalne oblasti trbuha.

Unapređenje Nacionalnog programa za rano otkrivanje kolorektalnog karcinom urađeno je tokom 2012. i 2013. godine uz podršku Evropske unije i projekta "Podrška uvođenju Nacionalnogprograma za borbu protiv raka u Srbiji", stručnog tima saradnika i republičke stručne komisije pri Ministarstvu zdravlja, u skladu sa preporukama Svetske zdravstvene organizacije, i imao je za cilj smanjenje oboljevanja i smrtnosti od ove lokalizacije karcinoma.

Uspešnost realizacije Program koji može da smanji učestalost oboljevanja i umiranja od kolorektalnog karcinoma, u velikoj meri zavisi od:

  • zdravstveno obrazovanja u školama,
  • javne promocije zdravog načina života,
  • socijalne mobilizacije stanovništva,
  • dobre organizacije skrininga,
  • kontrole kvaliteta rada u skriningu
  • odgovarajućeg sakupljanja i obrade podataka.

Prikaz stanja[uredi | uredi izvor]

Epidemiologija kolorektalnog karcinoma na globalnom nivou[uredi | uredi izvor]

U svetu, prema standardizovanim stopama incidencije (na 100.000), rak kolorektuma (17,3) je treći vodeći uzrok oboljevanja, i to iza raka pluća (23) i raka dojke (20,1). Od svih karcinoma 15% čini kolorektalni karcinom, koji je treći (10%) najčešći karcinom kod muškaraca i drugi (9,4%) vodeći maligni tumor kod žena. Približno 60% slučajeva kolorektalnog karcinoma dijagnostikuje se u razvijenim regionima sveta. Najveći broj obolelih (oko 4/5) je u Aziji (225.688 žena i 283.596 muškaraca) i Evropi (203.185 žena i 229.229 muškaraca), a najmanji u Okeaniji (8.086 žena i 9.733 muškaraca) i Africi (15.822 žena i 19.049 muškaraca). U Sjedinjenim Američkim Državama, 1/3 obolelih od raka kolorektuma čini rak rektuma.[1]

U razvijenim zemljama sveta stopa incidencije (na 100.000) za rak kolorektuma (30,1) je za oko tri puta veća u odnosu na nerazvijene zemlje (10,7). U Centralnoj i Istočnoj Evropi standardizovana stopa incidencije (na 100.000) za rak kolorektuma (25,5) je manja od stopa zabeleženih u Zapadnoj (33,1), Južnoj (31,1) i Severnoj Evropi (30,5). Muškarci u odnosu na žene češće oboljevaju od raka kolorektuma, i to za 1,1–1,6 puta.[2]

U svetu od kolorektalnog karcinoma godišnje umre preko 600.000 ljudi, što ga čini četvrtim (8%) vodećim uzrokom smrti od karcinoma. U razvijenim zemljama tokom života od raka debelog creva oboli 1,2 miliona ljudi, odnosno 9,8% svih obolelih od malignih tumora. Sa približno pola miliona novoobolelih, 250.000 umrlih lica i srednjim petogodišnjim preživljavanjem od 54%, ova bolest je drugi vodeći uzrok smrtnosti od karcinoma u Evropi.

Epidemiologija kolorektalnog karcinoma u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Sa standardizovanim stopama incidencije (27,0 na 100.000) i mortaliteta (16,6 na 100.000) od malignih tumora debelog creva, Republika Srbija se već duži niz godina nalazi u grupi zemalja Evrope sa srednje visokim stopama oboljevanja i visokim stopama smrtnosti od navedenih lokalizacija karcinoma.[3][4][5]

U Srbiji, rak kolorektuma je drugi vodeći uzrok umiranja (iza raka pluća) u muškoj, a treći (iza raka dojke i raka grlića materice) u ženskoj populaciji. Standardizovana stopa mortaliteta (100.000) za rak kolorektuma u Srbiji je 16,6 za celokupnu populaciju, 21,1 za muškarce i 12,9 za žene. Na osnovu stope mortaliteta, Srbija pripada zemljama sa visokim mortalitetom.

Kod oba pola stope mortaliteta za rak kolorektuma rastu sa godinama starosti i najviše su kod osoba sa 75 i više godina.

Mortalitet od raka kolona i rektuma prema polu, Republika Srbija, 2006. godina (MKB10 — C18-C20).[6]
Mortalitet Muškarci Žene Ukupno
Broj umrlih 1.358 1.045 2.403
Sirovi mortalitet (na 100.000 stanovnika) 37,7 27,4 32,4
Standardni mortalitet ( prema standardnoj populaciji Evrope ) 29,7 17,9 23,1

Zakonska regulativa[uredi | uredi izvor]

Osnov za sprovođenje organizovanog skrininga za karcinom dojke u Srbiji predstavljaju sledeći propisi:

  • Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik RS”, br. 107/05,72/09 − dr. zakon , 88/10, 57/11, 119/12 i 45/13 − dr. zakon)
  • Zakon o zdravstvenom osiguranju („Službeni glasnik RS”, br.107/05, 109/05, 57/11, 110/12 i 119/12)
  • Uredba o nacionalnom programu zdravstvene zaštite žena, dece i omladine („Službeni glasnik RS”, broj 28/09)
  • Pravilnik o nomenklaturi zdravstvenih usluga na primarnomnivou zdravstvene zaštite („Službeni glasnik RS”, br. 24/09 i 59/12)
  • Strategija javnog zdravlja Republike Srbije („Službeni glasnik RS”, broj 22/09) Odluka o planu razvoja zdravstvene zaštite Republike Srbije („Službeni glasnik RS”, broj 88/10)
  • Odluka o utvrđivanju standarda za akreditaciju zdravstvenihustanova („Službeni glasnik RS”, broj 28/11).

Skrining kolorektalnog karcinoma[uredi | uredi izvor]

Skrining za rak debelog creva se sprovodi na teritoriji Republike Srbije u vidu organizovanog decentralizovanog programa.

Ciljna populacija

Muškarci i žene od 50 do 74 godine života.

Pokrivenost populacije

Skriningom treba obuhvatiti najmanje 75% ciljne populacije.

Ciklus skrininga

Sprovodi se na 2 godine.

Skrining test

Imunohemijski test ( iFOB test).

Tumačenje testova

Vrše laboratorije u domu zdravlja (edukovani laboratorijski tehničari/medicinske sestre).

Dodatna pretraga kod pozitivnog iFOB testa

Kod pozitivnog testa, obavezna je kolonoskopija.

Završetak ciklusa skrininga

U završnoj fazi proces skrininga se završava negativnim iFOB testom, u slučaju pozitivnog iFOB testa kolonoskopijom i histopatološkim nalazom u slučaju uzimanja materijala u toku biopsije.

Dalji tretman i praćenje

Sprovodi se u bolnici i/ili kliničkom centru

Prikupljanje i izdavanje rezultata

Obavljaju domovi zdravlja. Saopštavanje rezultata, određivanje dinamike i sadržaja daljeg praćenja, uključujući i upućivanje na dalju dijagnostiku sprovodi lekar u domu zdravlja, a u skladu sa Vodičem dobre kliničke prakse za dijagnostikovanje i lečenje raka debelog creva iz 2012/2013. godine.

Prikupljanje podataka i izveštavanje

Vrše domovi zdravlja, bolnice, okružni instituti/zavodi za javno zdravlje, Kancelarija za skrining raka, Ministarstvo zdravlja

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tjandra JJ, Kilkenny JW, Buie WD, Hyman N, Simmang C, Anthony T, Orsay C, Church J, Otchy D, Cohen J, Place R, Denstman F, Rakinic J, Moore R, Whiteford M; Standards Practice Task Force; American Society of Colon and Rectal Surgeons.Practice parameters for the management of rectal cancer (revised).Dis Colon Rectum. 2005 Mar;48(3):411-23.
  2. ^ Chang GJ, Kaiser AM, Mills S, Rafferty JF, Buie WD; Standards Practice Task Force of the American Society of Colon and Rectal Surgeons. Practice parameters for the management of colon cancer. Dis Colon Rectum. 2012 Aug;55(8):831-43
  3. ^ Jankovic S., Vlajinac H., Bjegovic V., et al. The burden of disease and injury in Serbia. Eur JPublic Health 2007; 17( 1):80-85.
  4. ^ Vlajinac H., Šipetić–Grujičić S, Janković S, et al. Burden of cancer in Serbia. CMJ2006; 47:134–171.
  5. ^ Vlajinac H, MarinkovicJ, Kocev N, et al. Yearsof lifelost duetopremature death in Serbia(excluding Kosovo and Metohia). PublicHealth 2008; 122:277– 284.
  6. ^ Nepublikovani podaci Republičkog zavoda za statistiku obrađeni u Institutu za javno zdravlje Srbije „dr Milan Jovanović-Batut”. 2007. godine.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).