Pređi na sadržaj

Нацрт:Upisani i spolja pripisani krugovi trougla

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pod upisanim krugom trougla podrazumeva se najveći krug koji se može upisati u trougao. To je krug koji dodiruje sve tri stranice trougla sa unutrašnje strane. Centar tog kruga jednostavno se naziva centar upisanog kruga trougla, a dobija se kao presek simetrala unutrašnjih uglova trougla.

Spolja pripisani krug trougla je krug koji dodiruje jednu stranicu trougla sa spoljne strane, kao i produžetke preostale dve stranice. Svaki trougao ima tri spolja pripisana kruga. Centar spolja pripisanog kruga trougla koji odgovara temenu nalazi se u preseku simetrale unutrašnjeg ugla kod temena i simetrale dva spoljašnja ugla kod temena i trougla .

Pošto su simetrala unutrašnjeg i simetrala spoljašnjeg ugla međusobno normalne, iz toga sledi da je centar upisanog kruga trugla ortocentar novog trougla, čija su temena centri spolja pripisanih krugova.

Mnogouglovi koji imaju više od tri stranice nemaju uvek upisani krug koji će dodirivati svaku od njih. Oni kod kojih je to ostvarivo nazivaju se tangentni mnogouglovi.

Upisan i pripisan krug


Veza sa površinom trougla[uredi | uredi izvor]

Poluprečnici upisanog i spolja pripisanih krugova su usko povezani sa površinom trougla.[1]

Upisani krug[uredi | uredi izvor]

Centar upisane kružnice je presek simetrala (crveno) uglova

Pretpostavimo da      ima upisan krug poluprečnika    sa centrom u tački .

Neka je    dužina stranice ,      dužina stranice , i      dužina stranice .

Takođe, neka naš upisani krug dodiruje stranicu u tački koju ćemo označiti sa , i ugao       je prav. Dužina poluprečnika je visina trougla     . Pošto   ima bazu dužine     i visine     , onda je površina ovog trougla jednaka    .

Slično,      ima površinu     i      ima površinu     .

Pošto su ova tri trougla sastavni deo trougla     , iz toga možemo zaključiti

     i     

gde je      površina      i      poluobim trougla.

Površina se može dobiti i na ovaj način: posmatrajmo     . Ovo je pravougli trougao sa jednom stranicom dužine     i sa drugom stranicom čija je dužina jednaka     . Isto je i za     . Veliki trougao je sastavljen od šest ovakvih malih, pa ukupna površina jednaka je:

Spolja pripisani krugovi[uredi | uredi izvor]

Posmatrajmo spoljašnji krug koji odgovara stranici koji dodiruje produžetak stranice u tački , i označimo njegov poluprečnik sa i njegov centar sa . Tada je visina , pa ima površinu .

Slično, ima površinu i ima površinu

.

Iz toga sledi:

.

Dakle,

.

Primenom kosinusne teoreme dobijamo:

Ako iskoristimo i identitet , dobićemo


Ali , pa zato

i ovo je Heronov obrazac.

Kombinovanjem ovoga sa , dobijamo

Slično, daje

i

[2]

Iz ovih formula možemo zaključiti da su spolja pripisani krugovi uvek veći od kruga upisanog u trougao, i da je najveći spoljašnji krug onaj koji dodiruje najdužu stranicu trougla, kao i da je najmanji onaj koji dodiruje najkraću stranicu trougla.

Dalje kombinovanje ovih formula donosi nam:[3]

Odnos površina upisanog kruga i trougla je manji ili jednak , sa jednakošću koja važi samo za jednakostranične trouglove.[4]

Povezane konstrukcije[uredi | uredi izvor]

Žergonova tačka[uredi | uredi izvor]

Žergonova tačka i kontakt trougao

Žergonovu tačku je 1818. godine otkrio francuski matmematičar Žergon(Joseph Diaz Gergonne) , po kome je i dobila ime.

Neka su , i dodirne tačke upisanog kruga sa stranicama , i . Tada su podudarne odgovarajuće tangentne duži:

, i .

Tada je .

Odavde iz Čevine teoreme se prave , i seku u jednoj tački koja se zove Žergonova tačka trougla, a trougao se zove kontakt trougao (ili Žergonov trougao) trougla .

Kružnica sa 9 tačaka i Fojerbahova tačka[uredi | uredi izvor]

Ojlerova kružnica ili kružnica sa 9 tačaka je kružnica koja sadrži sledeće tačke:

  • Podnožja visina trougla,
  • Središta stranica,
  • Sredine rastojanja ortocentra trougla od svakog temena.

Pošto postoje po tri tačke od svega navedenog, to je ukupno devet tačaka.

Fojerbahova tačka je tačka u kojoj se dodiruju Ojlerova kružnica i upisana kružnica.

Ojlerov krug i Fojerbahova tačka Ilustracija Ojlerove kružnice sa devet tačaka


Nagelova tačka[uredi | uredi izvor]

Nagelova tačka i trougao

Nagelova tačka dobila je ime po nemačkom matematičaru Kristijanu Henrihu fon Nagelu(Christian Heinrich von Nagel ), koji je pisao o njoj 1836. godine.

Ako su , i tačke dodira spolja pripisanih kružnica sa stranicama , i , tada se prave , , seku u tački obeleženoj sa na slici. Tu tačku nazivamo Nagelova tačka trougla Trougao formiran od tačaka , i naziva se Nagelov trougao.

Trilinearne koordinate Nagelove tačke (po sinusnoj teoremi):

.


Jednačine za upisani i spolja pripisane krugove[uredi | uredi izvor]

Trilinearne koordinate predstavljaju neku vrstu odnosa rastojanja posmatrane tačke od stranica u trouglu. Neka su trilinearne koordinate i neka je , , . Jednačine za prethodno opisane krugove:[5]:p. 210–215

  • Upisani krug:
  • Spolja pripisani krug koji odgovara temenu :
  • Spolja pripisani krug koji odgovara temenu :
  • Spolja pripisani krug koji odgovara temenu :

Ojlerova teorema[uredi | uredi izvor]

Prema Ojlerovoj teoremi važi:

gde su i poluprečnici opisanog i upisanog kruga, respektivno, i rastojanje između njihovih centara.

Slično:

gde je poluprečnik pripisanog kruga, i rastojanje između centara spolja pripisanog i opisanog kruga . [6] [7] [8]

Baricentrički koordinatni sistem[uredi | uredi izvor]

“To što je trima tačkama ravni moguće dodeliti takve težine da bi se zadata četvrta tačka pokazala njihovim centrom, … dovelo me je do nove metode zadavanja tačke u ravni.” -- August Ferdinand Mebijus(August Ferdinand Möbius ).

Baricentrički koordinatni sistem je takav sistem u kome se položaj tačke u ravni određuje u odnosu na trougao(referentni trougao). Koordinate te tačke su određene masama koje treba staviti u temena referentnog trougla da bi ta tačka bila težište trougla.

Neka su ,, tri fiksirane nekolinearne tačke u ravni. Homogene baricentričke koordinate tačke u ravni predstavlja nenula trojka () tako da za proizvoljnu tačku te ravni važi:

Ako važi da je tada je :

onda su to (nehomogene) baricentričke koordinate.

Nekoliko značajnih tačaka trougla u baricentričkom kooordinatnom sistemu:

  • Centar upisane kružnice

Baricentričke koordinate centra upisane kružnice su .

  • Nagelova tačka

Baricentričke koordinate Nagelove tačke su .

  • Spolja pripisani krugovi:
  1. Baricentričke koordinate spolja pripisanog kruga sa centrom su .
  2. Baricentričke koordinate spolja pripisanog kruga sa centrom su .
  3. Baricentričke koordinate spolja pripisanog kruga sa centrom su .

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Coxeter, H.S.M. "Introduction to Geometry 2nd ed. Wiley, 1961.
  2. ^ Altshiller-Court 1952, str. 79
  3. ^ Baker, Marcus, "A collection of formulae for the area of a plane triangle," Annals of Mathematics, part 1 in vol. 1(6), January 1885, 134-138. (See also part 2 in vol. 2(1), September 1885, 11-18.)
  4. ^ Minda, D., and Phelps, S., "Triangles, ellipses, and cubic polynomials", American Mathematical Monthly 115, October 2008, 679-689: Theorem 4.1.
  5. ^ Whitworth, William Allen. Trilinear Coordinates and Other Methods of Modern Analytical Geometry of Two Dimensions, Forgotten Books, 2012 (orig. Deighton, Bell, and Co., 1866). http://www.forgottenbooks.com/search?q=Trilinear+coordinates&t=books
  6. ^ Nelson, Roger, "Euler's triangle inequality via proof without words," Mathematics Magazine 81(1), February 2008, 58-61.
  7. ^ Johnson, R. A. Modern Geometry, Houghton Mifflin, Boston, 1929: pp. 187.
  8. ^ Emelyanov, Lev, and Emelyanova, Tatiana. "Euler’s formula and Poncelet’s porism", Forum Geometricorum 1, 2001: pp. 137–140.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Coxeter, H.S.M. "Introduction to Geometry 2nd ed. Wiley, 1961.
  • Baker, Marcus, "A collection of formulae for the area of a plane triangle," Annals of Mathematics, part 1 in vol. 1(6), January 1885, 134-138.
  • Minda, D., and Phelps, S., "Triangles, ellipses, and cubic polynomials", American Mathematical Monthly 115
  • Nelson, Roger, "Euler's triangle inequality via proof without words," Mathematics Magazine 81(1), February 2008, 58-61.
  • Whitworth, William Allen. Trilinear Coordinates and Other Methods of Modern Analytical Geometry of Two Dimensions, Forgotten Books, 2012 (orig. Deighton, Bell, and Co., 1866)
  • Johnson, R. A. Modern Geometry, Houghton Mifflin, Boston, 1929: pp. 187
  • T. Šukilović, S. Vukmirović, Geometrija ѕa informatičare, Matematički fakultet, Beograd. 2015.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]