Nikola Sakat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nikola Sakat ili Nikola Zaharija (umro posle 1385.) je bio srpski vojvoda, kastelan Budve i vazal Balšića.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nikola Sakat se u izvorima javlja sa titulom vojvode. Nakon ubistva Površka, kastelana Budve, Nikola ga smenjuje na toj funkciji. Na njoj je ostao više od dve decenije, mada su Mlečani za kastelana smatrali Balšu. Nikola je 1365. godine dobio dubrovačko građanstvo. Čovek Nicolao Sachat boravio je 1379. godine u Dubrovniku. Opština mu je poverila jednu lađu sa lađarom radi puta do Budve. Iste godine je Nikoli pečatom potvrđeno da je dubrovački građanin. Iz iste godine je i podatak da su Dubrovčani, tokom blokade Kotora, Nikoli Sakatu dodelili 15 lakata neke jeftine tkanine kako bi jedan brod pristao u Budvi, natovaren solju za Kotor, prosledio u Dubrovnik. Nikola je i kasnije bio u dosluhu sa Dubrovčanima pa je zaustavio brodove zadarskih trgovaca koji su 1382. i 1383. godine prevozili so za Novi. To je period sukoba između Dubrovnika i bosanskog kralja Tvrtka oko otvaranja novog kumerka solskog u Novom. Sukob je završen pobedom Dubrovčana. Nikola i njegov brat Andrija ističu se nakon pogibije Balše II Balšića u bici na Saurskom polju 1385. godine protiv Turaka. Prilikom dolaska Đurđa II Stracimirovića na vlast pojavila se u Zeti vlastela koja je pokušala da njome zagospodari. O Nikoli i Andriji Sakat kao "zetskoj vlasteli, pametnim i oštroumnim ljudima" piše Mavro Orbin u svom "Kraljevstvu Slovena". Porodica Sakat je tako nazvana po jednom selu iznad Danja. Ivan Božić je ovu porodicu identifikovao sa Zaharijama. Orbin opisuje pokušaj dvojice vlastelina da uzurpitaju vlast. Stracimirović je zatražio savet od Dukađina, pa je Andriju i Nikolu, po njegovom savetu, zarobio i oslepeo. Dalja sudbina Nikole i Andrije nije poznata. Nakon sukoba sa Stracimirovićem, Nikola se ne pominje u izvorima. Od Sakata potiče kasniji samostalni gospodar Danja, Koja Zaharija.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • M. Šuica, Nemirno doba srpskog srednjeg veka, vlastela srpskih oblasnih gospodara, Beograd (2000)