Numidija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Numiđanska stela (Muzej Bardo).
Stela sa numiđanskim pismom (Muzej Bardo).

Numidija je u antičko doba berbersko kraljevstvo, a kasnije rimska provincija na severoj obali Afrike između Mauritanije i Kartagine. Numidija je obuhvatala delove današnjeg Alžira i Tunisa. Stanovnici Numidije bila su berberska plemena podeljena u dve plemenske grupe Masile u istočnoj Numidiji i Masesile u zapadnoj Numidiji.

Numidija u Drugom punskom ratu[uredi | uredi izvor]

Tokom Drugog punskog rata istočna plemena su sarađivala sa Rimljanima, a zapadna sa Kartaginom. Međutim pred kraj rata Masinisa vođa Masesila prelazi na rimsku stranu i pomaže Rimljanima u bici kod Zame. Zbog zasluga u pobedi nad Hanibalom Rimljani daju celu Numidiju na upravljanje Masinisi. Numidija tada obuhvata teritorije od Mauritanije do Kartagine, a takođe i jugoistočno do Kirenaike, tako da Numidija okružuje Kartaginu.

Pod rimskom vlašću[uredi | uredi izvor]

U Numidiji se razvija trgovina, osnivaju se gradovi i osniva se redovna vojska. Na vlast u Numidiji dolazi Jugurta 118. p. n. e., koji izaziva Jugurtin rat sa Rimljanima. Jugurta je poražen i zarobljen, a posle Jugurtine smrti u rimskom zarobljeništvu 106. p. n. e. Numidija se rasparčava. Jedan dio pripada Mauritaniji, a drugi deo ostaje pod lokalnim prinčevima do rata između Cezara i Pompeja. Cezar od Numidije stvara provinciju Afrika Nova, a kasnije Avgust ponovo postavlja Jubu II kao kralja. Zatim Juba II postaje kralj Mauritanije, koja obuhvata deo Numidije.

Invazija Vandala[uredi | uredi izvor]

Numidija kao rimska provincija doživljava kulturni uspon. Invazija Vandala 428. to zaustavlja, pa počinje lagano propadanje, a pustinja ponovo osvaja poljoprivredno zemljište.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]