Obredni hlebovi kod pravoslavnih Srba

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Božićni obredni hlebovi iz niškog kraja

Obredni hlebovi kod pravoslavnih Srba su posebne vrsta obrednih kolača koji se mese za verske praznike i druge religiozne manifestacije.[1] Pripremu obrednih hlebova mogu pratiti razna pravila i obredi pravoslavne crkve, ali i uvreženi narodni običaji među vernicima.

Svi obredni hlebovi imaju određenu magijsku ulogu i predstavljaju neku vrstu žrtve koje se podnose u cilju plodnosti useva, berićeta, i zdravlja ljudi i stoke, i uobičajeno je, da se tim povodom, u testo za obredne hlebove stavi novčić, a prema lokalnim običajima i neki drugi sitni predmeti, zrnevlje itd.[2]

Po narodnom verovanju obredni hlebovi poseduju i plodonosnu moć, zbog čega se odnose u polja, vinograde, daju stoci.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Hleb je, od svog otkrića i primene, čovekova telesna i duhovna hrana, simbol ishrane ali i života. Tako je vremenom on u sebi objedinio ljudskost i božanstvenost. Hleb je i simbol jedinstva jer u sebi sadrži mnogo zrna žita i kada se prelomi i podeli predstavlja zajednički i jedinstveni život. Zbog značaja koji je imao za opstanak ljudi hleb je vrlo brzo postao sastavni do mnogih običajnim i religioznih manifestacija.[2]

Kod pravoslavnih vernika u Srbiji tako se vremenom razvio običaj mešenja obrednih hlebova za godišnje cikluse praznika i za običaje porodičnog ciklusa. Hleb je imao važno mesto u srpskom običajnoj praksi i gotovo da nema pravoslavnog ili drugog običaja povodom kojih se ne mese različite vrste obrednih hlebova.

Tokom vremena, obredni hlebovi doživljavali su mnoge transformacije i bili izloženi različitim uticajima, tako da se danas u Srbiji oni sreću u mnogo različitih oblika, naziva, motiva i namena.

Za božićne praznike priprema se najveći broj obrednih hlebova: česnica, božićni kolač i veći broj figuralnih hlebova „zakončića“...

Dvostruka uloga hleba u narodnoj magiji[uredi | uredi izvor]

U narodnoj magiji hlebom se uspostavljala ravnoteža između čoveka i nevidljivih sila koje su ugrožavale njegov život ili je on služio kao čarobno sredstvo za ostvarivanje ljudskih namera.

Zaštitna funkcija hleba

Prva funkcija hleba, koja je bila zaštitna, najčešće je ostvarivana njegovim darivanjem. U ovom slučaj bićima opasnim po čoveka, najčešće se nudi presan hleb, kao pokušaj stvaranja uzajamne veze uzimanje - davanje. Naime smatralo se se da je dovoljno da takva bića okuse hleb (uzimanje) da bi odgovorila davanjem (zdravlja), čime se uspostavlja izgubljeni red i ravnoteža.

Hleb kao čarobno sredstva

Druga funkcija hleba, kao čarobnog sredstva za ostvarivanje ljudskih namera, zasnivala se na mogućnosti da hleb može prenositi neka svojstva za koja se smatra da deluju na onoga koji dođe u dodir s njim.

Vrste obrednih hlebova[uredi | uredi izvor]

Pored vina i vode, obredni hlebovi su deo prinošenja žrtve – u čemu je i osnovni smisao rituala. Za većinu praznika mese se posebne vrste obrednih hlebova hlebovi. A način na koji se ukrašavaju sadrži određenu simboliku. Najčešće zastupljene vrste obrednih hlebova u Srbiji, kojih po nekima ima i preko 150 su:

Božićni obredni hlebovi[uredi | uredi izvor]

Božićni obredni hleb

Za božićne praznike pripreman je veliki broj raznovrsnih obrednih hlebova: česnica, božićni kolač i veći broj figuralnih hlebova „zakončića“. Pravljenje božićnih kolača jedna je od najvažnijih davno ustaljenih obrednih radnji, koja se i danas verno održava.[4] Božićne kolače domaćica obavezno mesi rano ujutru na Badnji dan.[5]

  • „Zdravlje i veselje“, jedan je od najznačajnijih figuralnih hlebova koji su ukućani jeli za Badnje veče ili prvog dana Božića za ručak. Uloga i značaj ovog kolača u obliku vekne ili pogače, najbolje se vidi iz rituala njegovog pečenja. Pre nego što se stavi u peć, njegova gornja površina je zasecana nožem onoliko puta koliko je članova domaćinstva. Za svakog ukućanina, po starešinstvu, zasecan je zarez i izgovaralo se ime onoga kome je namenjen. Osim toga, kada je ispečen, ovaj hleb su morali da jedu svi ukućani da bi bili zdravi i veseli.
Božićna česnica
  • Česnica je okrugli obredni hleb ili kolač, koji je neizostavan deo božićnog ručka u srpskoj tradiciji. Pripremu česnice mogu pratiti razna pravila i obredi. Uobičajeno je da se u testo za česnicu stavi novčić, a prema lokalnim običajima i neki drugi sitni predmeti. Česnica se na početku božićnog ručka okrene tri puta sleva nadesno, nakon čega je svi članovi porodice rukama lome. Vjeruje se da će osoba koja nađe novčić u svom komadu česnice biti posebno srećne ruke u narednoj godini.
  • Na obrednom kolaču „kuća“ predstavljeni su svi ukućani, sa jednom figurom više da bi bilo prinove, tu su i mačka, pas, ognjište sa drvima.
  • Kolač „bačva“ koristi se za ritualno ispijanje vina iz otvora za čep, uz blagoslov za zdravlje.
  • U nekim selima mesi se „Bogu brada“, „tajna večera“, „krave“, „svinja“, „kola“, „srp“, „čeze“, „njive“, „traktor“, „lojze“, „livade“, „ovčarnik“. Imena ovih hlebova, kao i njihov izgled kazuju kome su namenjeni.
  • Na hlebu namenjenom polju „njiva“ centralno mesto zauzimaju ukršteni snopovi sa figurom zmije, kroz čiju glavu je provučen klas žita. Ovaj ornament srećemo npr u Aleksinačkom pomoravlju, istočno od Morave, svrljiškim selima zapadne zone, niškim selima severo -istočne zone. Teritorijalno on predstavlja celinu i sigurno vuče korene iz dalje prošlosti kada je zmija poštovana kao kućno i agrarno božanstvo, i bila „čuvarica njiva i kuća“.
  • Pored navedenih obrednih hlebova mesi se i neparan broj kravajčića „kovržanja“, „kovržanjca“, „gugutki“, namenjenih pokojnim precima, a dele se po komšiluku sutradan, nakon Božića.
  • „Bogu kolač“ mesi, manje-više svaka kuća. To je inače prvi hleb koji se mesi. U nekim selima ga zovu i „Bog“. On se pravi od dve ukrštene osmice, kao tačka ili jednostavnije, od dva veća kolača, što asocira na „svastiku“. On se negde zove i božiji kolač.[6]

Tokom vremena, Božićni obredni hlebovi doživljavali su mnoge transformacije i bili izloženi različitim uticajima. Zato se danas u raznim krajevima Srbije sreće mnogo različitih oblika, naziva i motiva obrednih hlebova, koji imaju i različitu namenu.

Uskršnji obredni hlebovi[uredi | uredi izvor]

Uskršnji obredni hleb sa jajima

Za Uskrs, pored bojenja jaja, mesi se i određen broj obrednih hlebova:

  • Veliki uskršnji kolač je okruglog upletenog oblika sa jajetom u sredini, koje može biti neobojeno ili obojeno crvenom bojom.
  • Hleb jajčenica je kolač manjih dimenzija obično kružnog oblika, i na gornjoj površini ima utisnuto jaje. Ovi hlebovi dele se za Uskrs ukućanima ili zajedno sa obojenim jajima nose rodbini.

Mladenčići[uredi | uredi izvor]

Mladenci su pravoslavni praznik sa mnogo običaja u srpskom narodu. Mladenci su posvećeni uspomeni na stradanje Svetih četrdeset vojnika, koji su 320. godine, za vreme cara Likinija prešli u hrišćanstvo, uprkos izričitoj carevoj zabrani. Ovaj praznik je u crkvenom kalendaru obeležen crnim slovom.

Na ovaj dan žene ustaju rano i mese četrdeset kolačića, koji se nazivaju Mladenčići, i simbolizuju dug, srećan i sladak život. Zato se Mladenčići premazuju medom.

Mladence toga dana proslavljaju supružnici u prvoj godini braka, koji su se venčali posle 22. marta prethodne godine. Na taj dan mladenci u svoj dom primaju goste, koji im donose poklone, a mlade domaćice pokazuju svoje umeće i spretnost. Domaćice mladence nude deci i svima koji dođu u kuću pre podnevnim satima.

Slavski obredni hlebovi[uredi | uredi izvor]

Slavski kolač

Slavski obredni hleb tradicionalni je srpski kolač, koji se mesi za krsnu slavu. Običaj je da domaćica ispeče kolač koji zatim sveštenik osvešta, zalije crvenim vinom i lomi svakom prisutnom članu porodice po komad pre ručka.

Slavski kolač je simbol tela Isusa Hristosa, a vino kojim se kolač preliva predstavlja njegovu krv. Zato se na sredini kolača, kao i na četiri mesta po obodu, stavlja pečat sa slovima IS HS NI KA (na ćirilici) što je grčka skraćenica od „Isus Hristos pobeđuje“.

Obredni porodični hlebovi[uredi | uredi izvor]

Događaji koji su se smatrali posebno važnim u životu svakog čoveka ili njegove porodice - rođenje, sklapanje braka i smrt - praćeni su određenim običajima u kojima su obredni hlebovi imali važnu ulogu.[7] Najčešće vrste obrednih porodičnih hlebova u Srbiji su:

Povojnica i postupaonoica

Za novorođeno dete mesi se obredni hleb „povojnica“ a za prve detetove korake hleb „postupaonica“.[8]

Svadbeni obredni hlebovi

Ova vrsta hlebova mesi se nekoliko dana pre svadbe i različito se ukrašava u pojedinim oblastima Srbije.[9] Najzastupljeniji su:

  • Svatovska pogača— obredni hleb koji mesi svekrva od najboljeg brašna, ukrašava ukrasima od testa i daje svatovima koji idu po mladu.
  • Svadbeni hleb - sabornik — obredni je hleb koji se mesi kod mladine i mladoženjine kuće, posebno. Jedni su od najukrašenijih i najlepših obrednih hlebova koji se ukrašavaju cvećem, jabukama, biljem i grančicom sa ptičicama. Uvek se pripremaju dva – jedan za mladoženju, drugi namenjen mladi. Jedino se razlikuju što sa mladinih grana ptice simbolično odleću, jer ona odlazi u novi dom, dok na mladoženjinoj sleću jer u njegovu kuću stiže novi član.
Poskurice i krsnici
  • Poskurice ili zadušnice su obredni hlebovi koji se pripremaju se za Zadušnice. To su mali hlebovi na kojima je utisnut hrišćanski simbol krst sa slovima IS HS NI KA (Isus Hristos pobeđuje). Oni se dele za dušu pokojnika.
  • Krsnici su hlebovi u obliku krsta, i oni se mese zajedno sa poskuricom, i imaju istu namenu.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Čajkanović, V. (1970). Mit i religija u Srba. Beograd, Srbija: SKZ.
  2. ^ a b Š. Kulišić, P. Ž. Petrović, N. Pantelić. Srpski mitološki rečnik — Preduzeće Nolit: 1970, Beograd.
  3. ^ Dragoslav Antonijević, Aleksinačko pomoravlje, SEZB, Život i običaji narodni, knjiga 35. Beograd, 1971. 171.
  4. ^ Kulišić, Š. (1953). Porijeklo i značenje božićnog obrednog hljeba u Južnih Slovena. Sarajevo, SFRJ: GZM u Sarajevu N.S.
  5. ^ Bosić, M. (1996). Godišnji običaji Srba u Vojvodini. Novi Sad, Srbija: Prometej. Vrčević, V. (1883). Tri glavne narodne svečanosti: Božić, krsno ime i svadba.
  6. ^ Božićni običaji svrljiškog kraja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. oktobar 2013) Svrljiške novine, 2014.
  7. ^ Stevanović, D. „Obredni hlebovi”. Politika Online. Pristupljeno 2024-01-28. 
  8. ^ „Život između povojnice i poskurica: „Priča o hlebu je priča o nama samima. BBC News na srpskom (na jeziku: srpski). 2020-03-09. Pristupljeno 2023-02-01. 
  9. ^ Vrčević, V. (1883). Tri glavne narodne svečanosti: Božić, krsno ime i svadba. Pančevo: Knjižara braće Jovanović

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]