Oklopnjača Monitor
Monitor | |
---|---|
Opšti podaci | |
Karijera | SAD |
Porinut | 1862. |
Sudbina | Potonuo u oluji uz obalu Južne Karoline 31. decembra 1862. |
Glavne karakteristike | |
Deplasman | 1.250 t[1] |
Dužina | 55 m[1] |
Širina | 13 m[1] |
Gaz | 3 m[1] |
Pogon | parna mašina |
Snaga | 320 KS[1] |
Brzina | 9 čvorova (16 km/h)[2] |
Posada | 49[1] |
Naoružanje | 2 x 280 mm |
Oklop | trup do 76-127 mm, glavne kule do 203 mm, palubni oklop do 25 mm[1] |
Oklopnjača Monitor (engl. USS Monitor) bila je ratni brod Unije u Američkom građanskom ratu (1861–1865), porinut 1862. Ovaj brod, jedna od prvih oklopnjača na parni pogon, i uz to prva na svetu naoružana topovskom kulom, dao je ime čitavoj klasi ratnih brodova izgrađenih u 19. i 20. veku.[1]
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]U početku Američkog građanskog rata (1861-1865), ratni brodovi na jedra (fregate, korvete i bombarde) nisu bili efikasni u borbi protiv obalskih baterija, naročito oklopnjače Merimak država Konfederacije. Države Unije su 1862. po projektu Džona Eriksona izgradile Monitor, novu vrstu gvozdenog oklopnog ratnog broda na parni pogon, deplasmana oko 1.250 t, naoružanog sa dva topa od 280 mm.
Da bi dobio što veći sektor gađanja, a oruđa što bolje zaštitio, Erikson je smestio topove u oklopljenu okretnu kulu, ugrađenu u sredinu palube. Drveni nadvodni deo brodskog trupa bio je daleko širi od podvodnog, gvozdenog. Bočni oklop od mekog gvožđa, debljine 76-127 mm, štitio je po celoj dužini broda niske bokove (0.6 m), a u visini njegovog gornjeg ruba protezala se paluba debljine oklopa od 25 mm. Ispred topovske kule smešten je oklopljeni komandni most, a pozadi preklopni dimnjak. Brod nije imao jarbole.[1]
Topovska kula
[uredi | uredi izvor]Izgrađena 1861. po patentu Amerikanca Teodora Timbija (engl. Theodore Timby), topovska kula je oklopnim zidovima štitila topove i omogućavala sektor dejstva od 360°. Kružna platforma promera 6 m ležala je na sredini palube i nosila 2 topa glatkih cevi, kalibra 28 cm i cilindričnu kupolu od 8 slojeva gvozdenih ploča po 25 mm, visine 2.7 m, sa tanjom ravnom pokrivkom. Pri nišanjenju topovska kula se obrtala parnom mašinom, pošto bi se prethodno posebnimmmehanizmom malo podigla. Municija se dodavala čekrcima iz brodskih prostorija.[3]
Uticaj
[uredi | uredi izvor]Posle uspešnog boja Monitora sa oklopnjačom Merimak, države Severa su tokom rata izgradile za operacije u obalnom morskom području oko 20 monitora (tipovi Pasaoic i Canonicus), a za dejstva na Misisipiju i Tenesiju oko 30 rečnih monitora gaza do 1.3 m (tipovi Casco, Etlah). Da bi osposobili monitore za plovidbu na otvorenom moru, države Severa su po projektima Eriksona i Džozefa Išervuda (engl. Joseph Isherwood) izgradile 6 monitora (engl. ocean-going monitor) velikog deplasmana (preko 3.600 t) i jakih mašina koje su razvijale brzinu oko 15 čvorova ( tipovi Puritan i Miantonomah), ali već na probnoj plovidbi 1866. monitora Miantonomah za Evropu i monitora Monadnock oko Južne Amerike za Kaliforniju, pokazalo se da raspolažu malom rezervnom plovnošću i slabim pomoračkim osobinama.[1]
Američki monitori postali su uzor po kojem su evropske države Severnog i Baltičkog mora gradile monitore.[1]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g d đ e ž z i j Gažević, Nikola (1973). Vojna enciklopedija (knjiga 5). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 570—571.
- ^ Gažević, Nikola (1973). Vojna enciklopedija (knjiga 5). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 405—406.
- ^ Gažević, Nikola (1976). Vojna enciklopedija (knjiga 10). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 42—43.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Gažević, Nikola (1973). Vojna enciklopedija (knjiga 5). Beograd: Vojnoizdavački zavod.
- Gažević, Nikola (1976). Vojna enciklopedija (knjiga 10). Beograd: Vojnoizdavački zavod.