Oktoda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Oktoda je vrsta elektronske cijevi sa osam elektroda smještenih u stakleni ili metalni balon sa vakuumom.

Zagrijana katoda emituje elektrone, koji idu prema pozitivnoj anodi. Rešetke, koje se nalaze između katode i anode omogućuju regulaciju struje u cijevi, i njenu upotrebu u ulozi mješača (mješalice) signala, obično u lokalnom oscilatoru radio-prijemnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Za istorijat, pogledati članak Elektronska cijev.

Način rada i opis[uredi | uredi izvor]

Oktoda je nastala kao pokušaj da se i posebni triodni oscilator integriše u jednu cijev, pa tako dobijamo cijev sa šest rešetki. Može se razmatrati i kao spoj triode i heksode, gdje je trioda vršila ulogu oscilatora a heksoda ulogu mješalice međufrekventnog signala sa visokofrekventnim signalom iz antene ili visokofrekventnog pojačala. Primjer ove cijevi je oktoda AK-2.

Primjena[uredi | uredi izvor]

Oktode su obično korištene u međufrekventnom stepenu ili lokalnom oscilatoru radio-prijemnika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radio-tehnika 2. dio, Dr. Valter Daudt (Walter Daudt), Tehnička knjiga, Zagreb, 1963.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]