Onkotski pritisak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Onkotski pritisak, je oblik osmotskog pritiska izazvan od strane proteina, naročito albumina u plazmi krvi. Kada u krvi nedostaje proteina (na primer zbog patološkog curenja proteina u urinu ), voda će iscuriti iz sudova prema okolnim tkivima da nadoknadi pad onkotskog pritiska. Rezultat ovog pada je edem koji je jedan od znakova nefrotskog sindroma . Ovaj onkotski pritisak na veoma važan način zbog toga što sprovodi kretanje vode u telu i samim tim održavanju hidratacije tela.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Velika većina onkotskog pritiska u kapilarima nastaje prisustvom velikih količina albumina, proteina koji čini oko 80% ukupnog onkotskog pritiska koji vrši krvna plazma na intersticijsku tečnost. Ukupni onkotski pritisak prosečnog kapilara je oko 28 mmHg, dok albumin doprinosi približno 22 mmHg ovog onkotičkog pritiska.

Vrste tečnosti[uredi | uredi izvor]

U kliničkom okruženju postoje dve vrste tečnosti koje se koriste za intravenske kapljice: kristaloidi i koloidi [2]. Kristaloidi su vodeni rastvori mineralnih soli ili drugih molekula rastvorljivih u vodi. Koloidi sadrže veće nerastvorljive molekule, kao što je želatin .

Reference[uredi | uredi izvor]



Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).