Opštinski odbor
Opštinski odbor je bio samoupravni organ u opštinama Kneževine Srbije odnosno Kraljevine Srbije, a kasnije i u opštinama Kraljevine Jugoslavije.
Prema Zakonu o ustrojstvu opština i opštinskih vlasti[1] (1866) u svakoj opštini postojao je opštinski odbor radi zastupanja opštinskih interesa i nadgledanja rada opštinskog suda. Članovi odbora po svome zvanju bili su opštinski kmet i članovi opštinskog suda. Prema broju poreskih glava određivan je i broj odbornika (manje od 300 glava poreskih — osam odbornika, između 300 i 500 — dvanaest, preko 500 — šesnaest, u okružnim varošima — šesnaest, u varoši Beogradu — trideset i dva). Pri izboru odbornika vršio se i izbor zamenika koji su učestvovali u radu odbora samo po pozivu predsednika (opštinskog kmeta). Broj zamenika bio je ravan polovini broja odbornika, ne računajući predsednika i članove opštinskog suda. Mandat odbornicima je bio dve godine i nisu primali platu od opštine.
Prema Zakonu o opštinama[2] (1902) u svakoj opštini postojao je opštinski odbor. Prema broju punoletnih građana opštine određivan je i broj odbornika (opštine do 500 punoletnih građana — 10 odbornika, do 1.000 građana — 16 odbornika, preko 1.000 građana — 20 odbornika). Opštinski odbornici su imali zamenike čiji je broj bio ravan polovini broja odbornika. Svi koji su imali pravo glasa na opštinskom zboru mogli su da budu odbornici i zamenici. Nisu mogli biti opštinski zvaničnici, činovnici nadleštava koje nad opštinom vode neposredni nadzor, služitelji državnih nadleštava i srodnici po krvi do četvrtog, a po tazbini do drugog stepena zaključno (ako bi se srodnici slučajno izabrali stariji po godinama uzimao se za odbornika). Odbornici nisu primali platu od opštine.