Otadžbinska srpska stranka (Crna Gora)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Otadžbinska srpska stranka
PredsednikAleksandar Stamatović
Osnovana2009
SedištePodgorica
 Crna Gora
IdeologijaSrpski nacionalizam,
Nacionalni konzervativizam,
Demohrišćanstvo.
Politička pozicijaDesnica

Otadžbinska srpska stranka (OSS) je srpska politička stranka u Crnoj Gori. Osnovana je početkom 2009. godine. Zalaže se za unapređenje položaja srpskog naroda u Crnoj Gori. Prilikom osnivanja, za predsjednika stranke je izabran Aleksandar Stamatović, a za potpredsjednika Aćim Višnjić, nekadašnji visoki funkcioneri Srpske radikalne stranke u Crnoj Gori.[1][2][3]

Naziv stranke se u javnosti ponekad navodi i u kolokvijalnom obliku: Srpska otadžbinska stranka.

Djelatnost[uredi | uredi izvor]

Simbol Otadžbinske srpske stranke (OSS)
Simbol koalicije Srpska sloga (2012), u čijem je sastavu bila i Otadžbinska srpska stranka

Na skupštinskim izborima koji su Crnoj Gori održani 2009. godine, stranka je nastupila samostalno,[4] osvojivši 2446 glasova (0,74%), što nije bilo dovoljno za dobijanje poslaničkih mandata.[5] Na skupštinskim izborima koji su Crnoj Gori održani 2012. godine, OSS je nastupila u okviru koalicije pod nazivom Srpska sloga, kojoj su pripadale i neke druge opozicione stranke: Narodna stranka, Srpska lista, Srpska radikalna stranka i Demokratski centar Boke. Koalicija je osvojila ukupno 5275 glasova (1,45%), što nije bilo dovoljno za ulazak u parlament.[6][7] Stranka je samostalno ili u koaliciji sa drugim partijama učestvovala na lokalnim izborima u pojedinim opštinama.[8]

Stranka je zauzela kritički stav prema stvaranju šire opozicione koalicije građanskog usmjerenja pod nazivom Demokratski front (2012), ukazujući na raniju antisrpsku djelatnost pojedinih članica te koalicije.[9] Tokom narednih godina, stranka se fokusirala na pitanja koja se tiču zaštite prava Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.[10] Početkom 2018. godine, Aleksandar Stamatović je kao predsednik OSS ukazao na nepostojanje saradnje među srpskim političkim činiocima u Crnoj Gori, upozorivši tim povodom na opasnost od dalje razgradnje srpskog političkog i nacionalnog identiteta u toj državi.[11]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]