Pređi na sadržaj

Otmica Lufthanzinog aviona 1977.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Otmica Lufthanzinog aviona 1977. predstavlja otmicu Lufthanzinog Boinga 737 od strane palestinske terorističke grupe.

Taj događaj je usko povezan sa otmicom u Kelnu Hansa Martina Šlejera, predsednika nemačke privredne komore. Šlejera je otela teroristička grupa Frakcija crvene armije (RAF). Nemačka antiteroristička jedinica je uspela da u Mogadišu oslobodi avion sa otetim putnicima, a da nijedan putnik nije bio povređen.

Početni događaji[uredi | uredi izvor]

Lufthanzin avion let broj LH181, zvan i Landšut, letio je 13. oktobra 1977. iz Palme de Majorke prema Frankfurtu sa 91 putnikom i članom posade. Otela ga je palestinska teroristička grupa "Popularni front za oslobođenje Palestine" (PFLP). Vođa im je bio Zoair Jusif Akače, zvan kapetan Martir Mahmud. Avion je promenio kurs i sletio je u Rimu da bi avion napunio gorivom. Mahmud je zahtevao da se oslobodi 11 zatvorenih terorista RAFa. i 15 miliona dolara. Avion je nastavio let i zaustavljao se u Larnaci, Bahreinu, Dubaiju. Na dosta mesta su odbijali da dozvole sletanje aviona. U Dubaiju je 15. oktobra kapetan aviona Šuman uspeo da javi koliki je broj otmičara, pa mu je Mahmud zapretio da će ga ubiti. Oman ih je odbio, pa su krenuli prema Adenu. Glavna staza je bila blokirana vozilima, a avion je bio sa jako malo goriva, pa je kapetan morao da sleti na usku stazu. Pošto je sletanje bilo dosta grubo, kapetan je dobio dozvolu od otmičara da proveri stanje opreme za sletanje i da napusti avion. Kapetan Šuman se nije odmah vraćao u avion. Više puta su ga zvali i pretili da će dignuti avion u vazduh. Kapetan se nakon poprilično dugo vremena vratio, a Mahmud ga je odmah ubio. Što je kapetan aviona radio toliko dugo van aviona nije baš najjasnije, ali se pretpostavlja da je davao informacije vlastima, gde je postavljen semteks eksploziv.

Operacija Magična vatra[uredi | uredi izvor]

Avion je 17. oktobra 1977. sletio u 3:30 UTC na aerodrom Mogadiš u Somaliji. Telo kapetana Šumana su bacili na pistu. Zahtevali su da RAF teroristi budu oslobođeni do 14:30 UTC. Pošto je oslobođen jedan terorista RAF-a, a transfer do Mogadiša je zahtevao još nekoliko sati produžili su rok do sledećeg dana 00:30 UTC.

Tim nemačkih komandosa, pripadnika antiterorističke jedinice GSG9, sledio je oteti avion od Larnake celim putem. Usledili su politički pregovori sa somalijskim vođom Mohamedom Siadom Bareom, pa su jedinici GSG9 pomagale somalijske snage i SAS. Napali su oteti avion u 23:05 UTC (u Somaliji je već bio 18. oktobar). Komandosi su ušli u avion koristeći izlaze iz aviona, koji su se nalazili ispod motora i preko krila. Razneli su vrata i unutra ubacili novodizajnirane bombe, koje je obezbedio SAS. Samo je jedan od 5 terorista preživeo. Jedan član GSG9 i jedan član posade su bili ozleđeni. Svih 86 talaca spaseno je i većina je odletela za Frankfurt nekoliko sati kasnije.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Posle oslobađanja aviona vođe RAF-a su se ubili u jako čuvanom zatvoru. Zbog toga je druga generacija RAF-ovaca ubila otetog Hansa Martina Šlejera. Posle te krize nemačka vlada je izjavila da nikad više neće pregovarati sa teroristima. Mediji i političari su hvalili Helmuta Šmita zbog odluke da se oslobodi avion sa otetim putnicima.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]