Павит

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Clematis vitalba
Zrele ahenije sa dlakavim stubićima.
Naučna klasifikacija uredi
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Red: Ranunculales
Porodica: Ranunculaceae
Rod: Clematis
Vrsta:
C. vitalba
Binomno ime
Clematis vitalba

Pavit, lat. (Clematis vitalba), pripada familiji Ljutića, lat. (Ranunculaceae). Prirodni areal je Evropa, Kavkaz i sever Afrike. Cveta od jula do avgusta.

Opis[uredi | uredi izvor]

Cvast sa hermafroditnim cvetovima.

Drvenasta biljka, lijana, visine do 20 m i debljine 6-10 cm. Stablo je vrlo male debljine. Kao lijana, ova biljka mora da se oslanja na stablo druge biljke kako bi bio moguć rast i razvoj. Kora biljke je male debljine, sivkasta. Koren je za razliku od stabla odlično razvijen i ne nalazi se duboko u podlozi. Listovi se sastoje iz 5 listića, celi ili ne, dužine do 10 cm i ne sadrže dlake. Pridržavaju se za drugu biljku pomoću stolona. Cvetovi su grupisani u metličastu cvast, prečnika oko 2 cm, beli, bez mirisa, dvopolni. [1] Plod je orašica sa jednim semenom. Oprašivanje se vrši pomoću insekata, a rasejavanje pomoću vetra.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Klijanjem semena ili vegetativno, delovima biljke, korenom ili stablom. Ova biljka ima široku ekološku valencu, visoko je tolerantna na ekstremne klimatske uslove.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Listopadne šume, naročito hrastove i bukove, sa visokim sadržajem humusa i gde je pH vrednost neutralna. Korovska je biljka, zaustavlja odron jakim korenovim sistemom.

Areal u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Sever Srbije: Subotica, Novi Sad; Zapad Srbije: Valjevo, Čačak i Jug Srbije, dolina Južne Morave.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić, Čedomil (1983). Atlas drveća i grmlja. Svjetlost Sarajevo. ISBN 86-01-02454-4 Proverite vrednost parametra |isbn=: checksum (pomoć). 
  2. ^ „BioRas Map”. www.bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 29. 11. 2021. g. Pristupljeno 2019-07-09. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]