Paskač
Paskač je bio srpski plemić za vrijeme Srpskog carstva, koji je imao titulu kneza. Zajedno sa sinom, sevastokratorom Vlatkom, osnovao je manastir Svetog Nikole u selu Psači, u kome se nalazi ktitorska freska njegove porodice (tri generacije), freskopisana između 1365. i 1371. godine.[1] Prikazan je kao starac, sijede kose,[2] kako drži model crkve zajedno sa Vlatkom u sredini.[3] Pored Paskača je njegova žena, plemikinja Ozra, i njihov unuk, Uglješa.[3] Porodica nosi skupocjenu odjeću.[1] O Paskaču se više ništa ne zna, on se ne pominje u donatorskim poveljama.[4] Njegova funkcija u državi je nepoznata i nije poznato u kom svojstvu je dobio titulu kneza.[4] Mandić pretpostavlja da je Paskač bio velikaš, koji je naslijedio Vojislava kao veliki knez, dok je Lazar tu titulu dobio nakon Paskačeve smrti, moguće za vrijeme carstva.[2] Kompozicija fresaka se vrednuje visoko, kao i drugi radovi iz 14. vijeka, dio je nekoliko posebnih studija.[5]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Blagojević 1989, str. 189.
- ^ a b Mandić 1986, str. 227.
- ^ a b Zograf 1995, str. 44.
- ^ a b Zograf 1995, str. 46.
- ^ Recueil de travaux de l'Institut des études byzantines. 41. Naučno delo. 2004. str. 209.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Recueil de travaux de l'Institut des études byzantines. 41. Naučno delo. 2004. str. 209.
- Mandić, Svetislav (1986). Velika gospoda sve srpske zemlje i drugi prosopografski prilozi. Srpska književna zadruga.
- Blagojević, Miloš (1989). Srbija u doba Nemanjića: Od kneževine do carstva 1168-1371. Beograd: Vajat.
- Zograf (1995). Zograf. 24. Galerija fresaka u Beogradu. str. 44—46.
- „Portreti iz Psače”.