Pedofilsko zbližavanje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kako pedofil obmanom nastoji da stvori prijateljstvo između odrasle osobe i deteta prikazano na ilustracijama Martina Van Malea, odrasla osoba malo po malo zadobija poverenje deteta.

Pedofilsko zbližavanje ili pedofilno približavanje (eng. child grooming) je patološka pojava u kojoj neka osoba pokušava ili ostvaruje pedofilsko zbližavanja i uspostavlja kontakta sa decom, sa krajnjim ciljem da sa njima ostvi seksualni kontaka, smanjenjem seksualnih barijera i inhibicije kod deteta.[1]

Terminologija[uredi | uredi izvor]

Na mnogim jezicima, kao i u srpskom jeziku ovaj termin se obično poistovjećuje sa rečju „pedofil”, iako to nije isto značenja. Čak i seksualno zlostavljanje u porodici može biti proces zbližavanja, u kojem se počinilac, u normalnim porodičnim odnosima, korak po korak, „preusmerava” na seksualni odnos. Međutim, ni svaki pedofil koji ostvaruje kontakt s decom nema za cilj da ima polni kontakt sa detetom. Postoji, dakle, opravdanje i potreba za razlikovanje između seksualnog zbližavanja i drugih prijateljskih kontakata između pedofila i deteta. Nije sve „pedo” što ostvaruje seksualni kontakt, a ni svi pedofili nemaju seksualni kontakt sa decom.[2]

Pedofilsko zbližavanja sredstvima savremene komunikacije[uredi | uredi izvor]

Detektiv-nspektor okružen kompjuterima mobilnim telefonima i digitalnim uređajima za čuvanje podataka oduzetim iz domova osumnjičenih pedofila.

Onlajn pedofilsko zbližavanje mladih preko četovanja konekcije i veb-stranica je pojava na koju nadležni nailaze sve češć, jer društvene mreža, s obzirom na to omogućavaju da gotovo celokupne faze kriminalne aktivnosti (planiranje, pripremanje, vrbovanje žrtava, obezbeđenje sredstava, sama realizacija, pribavljanje koristi) realizuju „iz sobe“, odnosno korišćenjem usluga interneta preko društvenih mreža, znajući da je mogućnost otkrivanja njihovog identiteta minimalna.[3]

Više je razloga zašto su na internetu posebno ugroženi mladi. U prvom redu, mladi su nesputanijeg duha i ponašanja, radoznali su, neoprezni, neiskusni, lakoverni i naivni, što koriste mnogoborojni zlonamjerni internauti koji svoje negativne i kriminalne aktivnosti usmeravaju ka mladima koristeći se tim njihovim karakteristikama koje predstavljaju viktimogene predispozicije. Drugo 71% mladih... na globalnom nivou... ima pristup internetu, u poređenju sa 48% ukupne populacije. Smatra se da je jedan od tri korisnika interneta širom sveta dete.[3][4]

Pedofilsko zbližavanja sredstvima savreme komunikacije ne odnosi se samo na pojavu sprijateljivanja i uspostavljanja emotivnih veza sa detetom, već ponekad i unutar porodice, kako bi se smanjila inhibicije žrtve u cilju njenog seksualnog zlostavljanja.[5]

Kao najučestaliji, ali i medijski eksponiraniji oblici ispoljavanja seksualnog nasilja prema deci na društvenim mrežama, pojavljuju se:[3]

Seksting

Seksting predstavlja slanje seksualno eksplicitnih fotografija ili poruka seksualnog sadržaja drugoj (najčešće nepoznatoj) osobi elektronskim putem. Blisko vezano za seksting je i on-lajn seksualno napastvovanje.[6]

Gruming

Gruming je metoda koju koriste nasilnici za realizaciju sekstinga, a potom i sekstoržna i predstavlja vrbovanje, mamljenje, „timarenje“, podilaženje osobi kako bi se ona privolela da pošalje vlastite seksualno eksplicitne fotografije. Naime, koristeći se manipulacijom, suptilnom komunikacijom, uz najčešće lažno predstavljanje, nezrelo i naivno dete će nesmotreno i neprimetno biti uvučeno u interakciju i komunikaciju koja će relativno brzo postati kompromitujuća za njega.[3]

Blisko vezano za gruming je i on-lajn seksualno napastvovanje.[7]

Sekstoržn

Sekstoržn je konkretizacija gruminga i seksualna eksploatacija tako dobijenih sadržaja pretnjom kompromitacije otkrivanjem fotografija i poruka, ukoliko žrtva ne postupi po zahtevima. Fizičkom konkretizacijom prethodnog eksploatatorskog odnosa između nasilnika i žrtve nasilnik realizuje sastankom i seksualnim iskorišćavanjem koje će se najvjerovatnije okončati kreiranjem pedofilskog i pornografskog materijala ili seksualnim odnosom. Tim aktivnostima dete je suptilnim načinom uvučeno u kompromitujuću komunikaciju, preko koje se produkuju ucenjivačke aktivnosti, a to je fizički susret nasilnika i žrtve.[7]

Klasična pornografija

Klasična pornografija na internetu često proističe iz postupaka mnogobrojne dece koja na društvenim mrežama postavljaju vlastite fotografije koje imaju erotske, pornografske ili seksualne konotacije, a nakon toga njihovu vidljivost ograničavaju u okviru prijatelja ili ih čak i ne ograničavaju, težeći na taj način da ostvare određeni svojevrsni digitalni imidž u okviru ovog okruženja, naravno, nastojeći da ga transformišu i u realno okruženje. Kao oblik ispoljavanja negativnosti na društvenim mrežama, javljaju se na društvenim mrežama određene grupe koje propagiraju određene pornografske, ili sadržaje, ili materijal, ili omogućavaju dolazak (preko ugrađenih internet veza) do pornografskog sadržaja ili materijala koji kriju posebne opasnosti, pogotovo za needukovane internaute i za početnike.[8][9]

Pedofilija

Kao seksualna nastranost i mentalni poremećaj pedofilija se ogleda u seksualnoj privlačnosti prema deci istog, suprotnog, ili oba pola, na društenim mrežama ima posebno mesti jer omogućava pedofilima da vrbuju žrtve, pronalaze pornografski materijal, kao i da ostvaruju komunikaciju sa drugim pedofilima.[7]

Uvlačenje maloletnika u trgovinu decom i nelegalne poslove[uredi | uredi izvor]

U sklopu mnogih aktivnosti i ponašanje koje je karakteristično za pedofiliju, je uvlačenje maloletnika u trgovinu decom i nelegalne poslove, kao što su dečija prostitucija ili proizvodnja dečije pornografije. Ovo krivično delo je na različite načine obuhvaćeno Međunarodnom konvencijom o suzbijanju trgovine ženama i decom, koji je nastao 1921. godine, kao multilateralni sporazum Lige naroda koja se bavila problemom međunarodne zlonamerne trgovine ženama i decom.[10]

U slučaju seksualnog pedofilskog zbližavanja, dečje pornografske slike se često prikazauju deci, kao deo procesa zbližavanja.

Davanje poklona ili novca detetu bez ikakvog razloga, kao i pokazivanje video ili foto pornografije, ima za cilj da dete lakše prihvati takve postupke kao normalni oblik ponašanje.[11][12][13]

Uhapšeni napasnici u svojim iskazima uglavnom govore o seksualnim temama, odnosno nekim od metoda koje su sa detetom takve osobe koristitile za sticanje njihovog poverenje i naklonosti, i tako činili ono što žele. Tako se u tim odnosima događa ostvaruje grljenje i ljubljenje ili drugi fizički kontakt, čak i kada dete to ne želi. To je samo jedan od načina da se pedofil približe žrtvi.

Oni mogu razgovarati o problemima koji se normalno diskutuju između odraslih, ili barem ljudi iste dobi. Teme mogu uključivati i bračne probleme i druge sukobe. Oni mogu pokušati čak i da stekanu poverenje roditelja deteta sve do prijateljstava, sa ciljem jednostavnijeg pristupa detetu. Time zlostavljač traži mogućnosti da ima više vremena da ostane sam sa detetom. Evidentirano je je da to može učiniti nudeći roditeljima čuvanje dece. Mogu i pozvati dete na spavanje, što im daje mogućnost da spavaju u istoj sobi, ili čak istom krevetu s detetom.[14]

Osumnjičeni za takve aktivnosti kao što su onlajn komunikacije su pravdali razvijanjem „odbrambenih fantazama”, tvrdeći da samo izražavaju fantazije ali ne i da planiraju buduće devijantno ponašanje. U Sjedinjenim Američkim Državama, sudska praksa pravi razliku između ta dva tipa ponašanja i nekih drugih slučajeva optuženih za pedofilsko zbližavanje, koji su oni uspešno koristili u svojoj odbrani na sudu.[15]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Qué es el grooming y cómo podemos proteger a los niños en Internet”. Hipertextual (na jeziku: španski). 2015-05-19. Pristupljeno 2021-10-11. 
  2. ^ Christiane Sanderson (2004). The Seduction of Children: Empowering Parents and Teachers to Protect Children from Child Sexual Abuse. Jessica Kingsley Publishers. p. 189
  3. ^ a b v g Aleksandar Miladinović, BEZBJEDNOSNI INCIDENTI PREMA DJECI NA DRUŠTVENIM MREŽAMA Kriminalistički aspekt Banja Luka, 2018. godine
  4. ^ Stanje dece u svetu 2017 – Deca u digitalnom svetu, Izveštaj, UNICEF, str. 3.
  5. ^ Bilić, Vesna, Buljan-Flander, Gordana, Hrpka, Hana, Nasilje nad djecom i među djecom, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2012. godine
  6. ^ Miladinović, Aleksandar, Fejsbuk i kriminalitet, Internacionalna asocijacija kriminalista, Banja Luka, 2013. godine,
  7. ^ a b v Čović, Ana, Načini zloupotrebe dece putem interneta, Zbornik radova ''Интернет и друштво'', Srpsko sociološko društvo, Univerzitet u Nišu, Institut za uporedno pravo, Niš i Beograd, 2014. godine
  8. ^ Lanning, K. and Burgess, A.W. (1989). Child pornography and sex rings, in D. Zillman andJ. Bryant (eds), Pornography: Research Advances and Policy Considerations, Hillside, NJ: Lawrence Erlbaum
  9. ^ Cooper, Al 2004. Online Sexual Activity in the New Millenium. Contemporary Sexuality, br. 38: 1-7
  10. ^ Stanje djece u svijetu 2017 – Djeca u digitalnom svijetu, Izvještaj, UNICEF
  11. ^ Lewis, H. J. (1992). Trauma and recovery. New York: BasicBooks. ISBN 0-465-08766-3. 
  12. ^ Hunt, N. C. (2010). Memory, war and trauma. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-71625-3. 
  13. ^ Scaer, R. C. (2005). The trauma spectrum: Hidden wounds and human resiliency. New York: Norton. ISBN 0-393-70466-1. 
  14. ^ Levesque, Roger J. R. (1999). Sexual Abuse of Children: A Human Rights Perspective. Indiana University. str. 64. ISBN 0-253-33471-3. 
  15. ^ Sanders, Kristina, Zavođenje djeteta – Kako zaštititi djecu od seksualnog zlostavljanja – smjernice za roditelje i učitelje, VBZ, Zagreb, 2005. godine,

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kim-Kwang Raymond Choo (2009). Online Child Grooming: A Literature Review on the Misuse of Social Networking Sites for Grooming Children for Sexual Offences. Australian Institute of Criminology. ISBN 9781921185861. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]