Pređi na sadržaj

Personalna asistencija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Personalna asistencija je usluga koja omogućava osobama sa teškim invaliditetom da postanu potpuno ravnopravni građani i nesmetano funkcionišu kao i svaka druga osoba koja nema invaliditet. Pre radnog angažovanja osoba koja želi da se bavi ovim poslom mora da prođe obuku,[1] čime stiče zvanje personalnog asistenta, odnosno ličnog pratioca.

O personalnoj asistenciji[uredi | uredi izvor]

Usluga personalne asistencije dostupna je licima sa invaliditetom sa procenjenim prvim i drugim stepenom podrške, odnosno licima koja ostvaruju prava na uvećan dodatak za tuđu negu i pomoć. Uloga personalnog asistenta je pružanje odgovarajuće individualne i praktične podrške, koja je korisniku neophodna za zadovoljavanje ličnih potreba i uključivanje u obrazovne, radne i društvene aktivnosti u zajednici, radi uspostavljanja što većeg nivoa samostalnosti.

Aktivnosti i usluge personalnog asistenta usmerene su na održavanje i unapređenje kvaliteta života korisnika u zavisnosti od potreba i kapaciteta za samostalno obavljanje određenih aktivnosti, kao i mogućnosti porodice kao što su:[2]

  1. Pomoć u održavanju lične higijene u zadovoljavanju osnovnih potreba,
  2. Pomoć u održavanju higijene stana, obavljanju svakodnevnih aktivnosti,
  3. Pomoć pri ustajanju, premeštanju, kretanju u i van korisnikovog doma, radnog mesta, mesta gde se obavljaju društvene i obrazovne aktivnosti, pomoć pri korišćenju prevoza (gradskog i ličnog prevoza),
  4. Pomoć pri korišćenju i higijenskom održavanju terapeutskih pomagala i pružanje zdravstvenih usluga (odlazak na kontrolne preglede, uzimanje propisane terapije),
  5. Pomoć prilikom komunikacije (logopedsko - defektološke vežbe), socijalnim kontaktima i zadovoljavanju socijalnih , kulturno - zabavnih i drugih programa,
  6. Pomoć pri obavljanju različitih svakodnevnih, radnih, obrazovnih i društvenih aktivnosti ( odlazak na posao ,na predavanja, sportske kulturno - zabavnim aktivnostima). Jedan personalni asistent prema pravilu može da pruža usluge samo jednom korisniku.

Personalna asistencija za odrasle[uredi | uredi izvor]

Usluge personalne asistencije dostupne su punoletnim licima sa invaliditetom sa procenjenim prvim ili drugim stepenom podrške, koja ostvaruju pravo na uvećani dodatak za tuđu negu i pomoć, imaju sposobnosti za samostalno donošenje odluka, radno su angažovana ili aktivno uključena u rad različitih udruženja građana, sportskih društava, političkih partija i drugih oblika društvenog angažmana, odnosno uključene su u redovni ili individualni obrazovni program. Usluga personalne asistencije ostvaruje se kroz aktivnosti kojima se, u skladu sa svrhom usluge, a u zavisnosti od identifikovanih potreba korisnika, obezbeđuje praktična pomoć i podrška.[3]

Personalna asistencija za decu[uredi | uredi izvor]

Lični pratilac dostupan je detetu sa invaliditetom, odnosno sa smetnjama u razvoju, kome je potrebna podrška za zadovoljavanje osnovnih potreba u svakodnevnom životu u oblasti kretanja, održavanja lične higijene, hranjenja, oblačenja i komunikacije sa drugima. Uslov je dete pohađa školu, kada mu je ova usluga dostupna do kraja redovnog školovanja, uključujući završetak srednje škole. Svrha angažovanja ličnog pratioca je pružanje detetu praktične podrške radi uključivanja u redovno školovanje i aktivnosti u zajednici i uspostavljanja što većeg nivoa samostalnosti. Jedan asistent pruža usluge jednom detetu.[3]

Obuka personalnog asistenta[uredi | uredi izvor]

Uslovi[uredi | uredi izvor]

Personalni asistent ne može biti srodnik u prvoj liniji kao ni rođeni brat ni sestra, odnosno brat ili sestra po ocu ili po majci korisnika.

Personalni asistent koji je angažovan u radu sa jednim korisnikom usluga, može biti radno angažovan najmanje 20, a maksimalno 40 sati nedeljno, u zavisnosti od potreba korisnika usluga a u skladu sa odredbama o radnom vremenu iz zakona kojim su utvrđeni radni odnosi.[4]

Da bi neko postao personalni asistent potrebno je da ima završenu minimum srednju školu i da prođe obuku kod akreditovanih stručnjaka za rad sa osobama ometenim u razvoju.

Osnovna obuka[uredi | uredi izvor]

Polaznici na obuci imaju priliku da se informišu o vrlo važnim domenima personalne asistencije, kao što su:[5]

  1. jezik invalidnosti,
  2. ljudska prava,
  3. ljudske potrebe i kvalitet života,
  4. diskriminacija,
  5. nenasilna komunikacija
  6. nenasilno rešavanje konfliktnih situacija naročito u prisustvu lica sa invaliditetom
  7. vrstama invaldnosti
  8. tehnikama pružanja podrške
  9. tehnikama pružanja podrške prilikom korišćenja ortopedskih i drugih pomagala

Dodatna obuka[uredi | uredi izvor]

Takođe u sklopu obuke polaznici stiču i sledeća saznanja o isto tako vrlo važnim domenima personalne asistencije kao što su:

  1. Veštine komunikacije i ovladavanje tehnikama u komunikaciji sa decom sa smetnjama u mentalnom razvoju,
  2. Utvrđivanje kriterijuma za formiranje grupa radi zajedničkog i efektivnijeg rada sa osobama sa smetnjama u razvoju,
  3. Kreiranje plana tretmana sa grupama korisnika,
  4. Timski rad u realizaciji planiranih sadržaja,
  5. Savladavanje metodologije u radu sa osobama sa smetnjama u razvoju,
  6. Kreiranje aktivnosti i radionica u skladu sa potrebama i mogućnostima osoba sa smetnjama u razvoju,
  7. Upoznavanje sa praktičnim funkcionisanjem osoba sa smetnjama u razvoju i njihovim porodicama.

Ciljna grupa za obuku[uredi | uredi izvor]

Ciljna grupa koja se edukuje za personalnu asistenciju su:

  1. Volonteri,
  2. Budući negovatelji (negovateljice),
  3. Gerantodomaćice,
  4. Poslovni asistenti,
  5. Pedagoški asistenti,
  6. Roditelji dece sa smetnjama u razvoju (deca obolela od autizma, cerebralne paralize, mišićne distrofije)
  7. Svi oni koji žele da svojim direktnim radom pomognu i/ili da rade sa osobama sa razvojnim smetnjama i /ili sa decom sa psiho-motornim smetnjama u razvoju.

Oblast na koju se program obuke odnosi, krajnji korisnici i svrha[uredi | uredi izvor]

Možemo reći da je svrha programa pružanja pomoći od strane personalnog asistenta,pružanje podrške osobama sa smetnjama u razvoju koje su ujedno jedna od najugroženijih i marginalizovanih grupa u našem društvu. Među njima,među najugroženije se smatraju osobe sa smetnjama u mentalnom razvoju, koje ne mogu samostalno da se izbore za zadovoljenje svojih najosnovnijih prava.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Personalni asistent - Centar za samostalni život OSI Srbije | Startuj.infostud.com”. startuj.infostud.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-04-11. 
  2. ^ „Personalni asistent”. Centar za socijalni rad Šabac (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-04-25. 
  3. ^ a b „Usluge socijalne zaštite Lični pratilac deteta i Personalna asistencija”. www.upnp.rs. Pristupljeno 2024-04-30. 
  4. ^ „Zakon o radu”. www.paragraf.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-04-18. 
  5. ^ „Usluga socijalne zaštite lični pratilac deteta – Humanitarna organizacija "DEČJE SRCE" (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-04-25. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]