Пешчани црви Дине

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Peščani crvi Dine
Korice knjige srpskog izdanja
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovSandworms of Dune
AutorBrajan Herbert
Kevin Dž. Anderson
Zemlja SAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delanaučna fantastika
Izdavanje
Datum7. avgust 2007.
Broj stranica496
Serija(l)Dina
Hronologija
PrethodnikLovci Dine

Peščani crvi Dine (engl. Sandworms of Dune) je naučnofantastični roman iz 2007. godine, američkih pisaca Brajana Herberta i Kevina Dž. Andersona, koji predstavlja drugu od dve knjige koju su njih dvojica napisali da bi dovršili originalni serijal Dina Frenka Herberta. Zasnovan je na beleškama koje je Frenk Herbert napravio za ono što je nazvao Dina 7, svoj planirani sedmi roman u serijalu. Roman Peščani crvi Dine objavljen je 7. avgusta 2007. godine.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Kraj se bliži[uredi | uredi izvor]

Putnici ne-broda Itaka nastavljaju svoju skoro dve decenije dugu potragu za novim domom, dok Dankan Ajdaho izbegava tahionsku mrežu starog para Danijela i Marti, za koje se sada zna da su Omnijus i Erazmus, vođe mašina koje misle. Među putnicima Itake su i mlade gole Pola Atreida, gospe Džesike i drugih. U međuvremenu u Starom carstvu, majka zapovednica Murbela iz Novog sestrinstva pokušava da ujedini čovečanstvo za poslednju borbu protiv mašina koje misle. Novi lice-igrači nastavljaju da se infiltriraju u glavne organizacije Starog carstva na svim nivoima, pošto su poslali svoje gole Pola Atreida (zvanog Paolo) i barona Vladimira Harkonena u prestonicu mašina koje misle, Sinhroniju.

Na nagovor infiltriranih lice-igrača, Svemirski esnaf je počeo da zamenjuje svoje navigatore sa iksijanskim navigacionim uređajima i prekida snabdevanje navigatora melanžom. Navigator Edrik i njegova frakcija su naručili od Vafa, nesavršeno probuđenog gole kog je Esnaf spasio od napada Benegeseritkinja na Bandalongu, da stvori „napredne” peščane crve sposobne da proizvedu melanž koji im je očajnički potreban. On to postiže tako što menja DNK peščane pastrmke i stvara novu vrstu crva otpornu na vodu, koji se zatim puštaju u okeane Buzela. Prilagođavajući se svom novom okruženju, ovi „morski crvi” brzo se razvijaju i razmnožavaju, na kraju proizvodeći visoko koncentrisan oblik začina, nazvan „ultrazačin”.

U međuvremenu, Murbela nalaže Iksu da kopira destruktivne uništavače planeta Uvaženih matera za upotrebu na floti ratnih brodova koje je naručila od Esnafa. Međutim, Iks sada tajno kontroliše Krone, vođa lice-igrača; iako naizgled radi za Omnijusa, on planira sopstvenu zaveru o dominaciji lice-igrača nad univerzumom. Omnijusove snage počele su da napadaju svet za svetom, na nekima oslobađajući smrtonosni virus. Zaraza mašina koje misle stiže i na Kaptol i osakaćuje Sestrinstvo, ali one uspevaju da okupe ujedinjeno čovečanstvo kako bi pružili otpor.

Na brodu Itaka, Šijana ponovo pokreće projekat gola. Gole Serene Batler, Gurnija Haleka i Ksavijera Harkonena rastu u akslotl rezervoarima, ali bivaju otrovane, što ubija i fetuse i rezervoare. Sumnja se na sabotere, jer su mnogi sistemi na brodu takođe otkazali. Skajtejl, poslednji gospodar Tleilaksa, konačno budi sećanja na prošlost sopstvenog gole, nakon čega umire. Gole Velingtona Jua, Stilgara i Lijet-Kajnsa vraćaju svoja sećanja kroz razna traumatska iskustva. Očajnički želeći da popune svoje zalihe, Itaka sleće na planetu Kelso, svet koji se polako teraformiše u pustinjsku planetu delovanjem peščanih crva koje su godinama ranije dovele Benegeseritkinje. Stilgar i Lijet-Kajns odlučuju da ostanu da pomognu domorocima da uspore nadiranje pustinje i pripreme ih za neizbežno.

Klimaks[uredi | uredi izvor]

Nakon što je uspešno završio svoje pokušaje da stvori novu vrstu peščanog crva, Vaf moli Edrika da ga vrati na uništenu planetu Rakis kako bi mogao da provede ono malo vremena što mu je preostalo pokušavajući da tamo ponovo naseli crve. Bez uspeha, Vaf se pomiruje sa neuspehom i sprema se da umre; kako poslednji od njegovih primeraka peščanih crva umiru, desetak pravih peščanih crva izbija ispod površine. Vaf shvata da je biser svesti Leta II, koji svaki peščani crv nosi, predvideo napad Uvaženih matera na Rakis i naterao ih da se zakopaju duboko ispod površine planete kako bi preživeli. Znajući da je planeta počela da ozdravlja, Vaf dozvoljava jednom crvu da ga proguta, radujući se što se njegov prorok konačno vratio. U međuvremenu, Edrika i ultrazačin presreće Krone, koji uzima začin i ubija navigatora.

Na kraju se otkriva da su saboteri na ne-brodu bili Rabin i gola Tufira Havata, koji su ubijeni na planeti dresera i zamenjeni lice-igračima. U haosu koji je usledio nakon otkrića lice-igrača, Itaka je zarobljena tahionskom mrežom. Majls Teg žrtvuje svoj život u neuspešnom pokušaju da spreči njihovo zarobljavanje, a Itaka je dovedena u Sinhroniju. U susret im dolazi grupa koju predvodi gola Vladimira Harkonena. Videvši tom prilikom golu mlade Alije Atreid, on je odmah ubije: originalna Alija je ubila njega 5.000 godina ranije. Gole Pola, gospe Džesike, Čani i Jua zatim su odvedene pred Omnijusa i Erazmusa.

Omnijus objašnjava da mu je, da bi kompletirao svoju dominaciju nad čovečanstvom, potreban superiorniji Kvizac Haderah od dvojice Polovih gola. Paolo i Pol su primorani na dvoboj, tokom kojeg je Pol naizgled smrtno ranjen. Pobedonosni Paolo konzumira ultrazačin; shrvan brzim dejstvom savršenog dalekovidnog vida, on pada u komu. Pol, uz pomoć Jua, Čani i Džesike, polako vraća svoja prošla sećanja i uspeva da popravi štetu na svom telu koristeći fiziološku kontrolu Benegeseritkinja. Pretvarajući se da želi da pomogne Paolu, Ju se osveti ubijajući barona Harkonena, koji je mučio i ubio Juovu ženu Vanu u njihovim prethodnim inkarnacijama.

Dok se ovo dešava, Murbela je okupila sve nove brodove i konačno je spremna da lansira svoju flotu protiv Omnijusove nadolazeće armade. Ali uništavači i iksijanski navigacioni uređaji odjednom otkazuju, a Murbela shvata da su sabotirani. Kada se čini da je poraz od strane mašina koje misle neizbežan, pojavljuje se Proročica Vremena sa hiljadu brodova kojima upravljaju esnafski navigatori i počinje da napada mašine. Ovaj napad uništava najveći deo mašinske flote. Proročica tada govori Murbeli da ona ide u Sinhroniju da zaustavi Omnijusa jednom zauvek; ona savija svemir, a vizuelna manifestacija Proročice se pojavljuje u prostoriji u kojoj su se Pol i Paolo borili. Proročica zatim uništava svaki aspekt Omnijusa i zauvek prenosi sveum u drugu dimenziju.

Krajnji Kvizac Haderah[uredi | uredi izvor]

Šijana i mladi gola Leta II oslobađaju peščane crve iz Itakinog tovarnog prostora, a crvi prave pustoš u Sinhroniji. Leto II vraća svoja sećanja, i nakon što je bitka završena, govori Šijani da sada mora da se vrati u postojanje nalik snu. On ulazi u stomak najvećeg crva, Monarha, a sedam crva se uvijaju i spajaju u jednog džinovskog supercrva pre nego što zarone duboko u zemlju.

Nakon borbe sa mašinama koje misle napolju sa Šijanom, Dankan ulazi u odaju gde Pol, koji se oporavlja, sa sada obnovljenim sećanjima, otkriva da je Dankan poslednji Kvizac Haderah, koji je evoluirao i usavršio sebe kroz hiljade godina ponovnog rađanja u vidu gole i izmene DNK. Erazmus, nezavisni robot, objašnjava da je on bio glavni um iza obnove Sinhronizovanih svetova. Pobunjeni Krone izjavljuje da univerzum sada pripada njegovim lice-igračima, pošto su i ljudi i mašine osakaćeni. Zabavljen Kroneovim pokušajem da preuzme vlast, Erazmus objašnjava da je ugradio sistem gašenja u sve lice-igrače. Erazmus ubija Kronea i njegovu družinu — a zatim i sve poboljšane lice-igrače širom univerzuma — jednostavnim pritiskanjem mentalnog prekidača. Neposredna smrt tolikog broja lice-igrača otkriva koliko su se infiltrirali u ljudsko društvo. Erazmus tada nudi Dankanu izbor. Pošto su i ljudi i mašine koje misle pretrpele velike žrtve, Dankan može da izabere ili uništenje za jednu stranu ili oporavak za obe. Odabravši mir umesto pobede, Dankan i Erazmus spajaju umove. Robot prenosi Dankanu sve kodove potrebne za vođenje Sinhronizovanih svetova, kao i svo svoje znanje; Dankan sada stoji kao most između ljudi i mašina. Pošto mu je sada ostalo malo razloga za postojanje, Erazmus ponovo izražava želju da nauči sve što je moguće o tome šta to znači biti čovek — traži od Dankana da mu pomogne da umre. Dok Dankan gasi Erazmusa, on deli sa robotom jednu od mnogih smrti koje je doživeo.

U Starom carstvu, Murbeline snage se spremaju da napadnu Omnijusov drugi talas napada kada se mašine iznenada zaustave. Pošto je Proročica uništila Omnijusa, navigator dovodi Murbelu u Sinhroniju. Ona i Dankan se ponovo sreću, a on objašnjava svoju nameru da okonča podelu između ljudi i mašina koje misle — ove dve vrste će koegzistirati. Dankan daje Sinhroniju Šijani za njeno Pravoverno sestrinstvo, dok se vraća sa Murbelom da pomogne u vođenju novog načina zajedničkog života ljudi i mašina.

Epilog[uredi | uredi izvor]

Na Kelsu, gole Stilgara i Lijet-Kajnsa nastavljaju da pomažu u pokušaju da zadrže pustinju koja se širi, dok istovremeno uče stanovnike planete kako da se prilagode promenama koje će neizbežno doći. Pod Dankanovom kontrolom, konvoj mašina koje misle sleće na planetu; Dankan nudi golama pomoć mašina u sprečavanju širenja pustinje. On govori Stilgaru i Kajnsu da će, baš kao što je on postao i čovek i mašina, Kelso postati i pustinja i šuma.

Na Kaladanu, gole gospe Džesike i Velington Jua su se vratili u drevni zamak Atreida. Nakon što su uklonili sve tragove baronovog boravka, njih dvoje razgovaraju o tome kako će nastaviti sa svojim životima. Sa njima na planeti je i neprobuđeni desetogodišnji gola vojvode Leta. Radujući se vremenu kada će se njegova sećanja vratiti, gospa Džesika pronalazi utehu u činjenici da će ponovo biti sa svojim vojvodom.

Uz Skajtejlovu pomoć, Šijana i Pravoverno sestrinstvo u Sinhroniji su ponovo uspostavili drevni benegeseritski program uzgoja, rešivši da više nikada ne uzgajaju drugog Kvisca Haderaha. Pored sebe, Šijana ima golu mlade Serene Batler, heroine Batlerijskog džihada. Zajedno sa golama gospodara Tleilaksa, Skajtejl odgaja i žene njihove vrste iz novootkrivenih ćelija, obećavajući da nikada više neće biti prisiljene da postanu akslotl rezervoari, u nadi da će to sprečiti stvaranje osvetoljubivog neprijatelja nalik Uvaženim materama, a takođe se zaklinje da nikada više neće dozvoliti gospodarima da pokvare narod Tleilaksa.

Na planeti Rakis koja se oporavlja posle uništenja, probuđene gole Pola i Čani pokušavaju da vrate planeti njenu bivšu slavu. Sada kada je Pol u stanju da joj posveti svu svoju pažnju, Čani primećuje da je konačno naučio kako da se ponaša prema svojoj ženi. Pol potvrđuje svoju ljubav prema Čani, govoreći joj da je voli više od 5.000 godina.

Prijem[uredi | uredi izvor]

Roman je bio komercijalno uspešan, a pohvalila ga je Džeki Kasada iz Library Journal-a:

Kao delo kompleksne strukture, koje pak ni u jednom trenutku nije naporno za čitanje, ovaj nastavak Lovaca Dine plete sve niti započete u Kapitolu i privodi kraju sagu o planetarnom rođenju i smrti i ljudskoj hrabrosti i oholosti. Istovremeno, autori su ostavili prostora za dalja istraživanja jednog od najtrajnijih svetova naučne fantastike. Toplo se preporučuje za sve SF kolekcije.[1]

Nasuprot tome, Publishers Weekly je kritikovao roman zbog načina pisanja i pripovedanja:

Dugogodišnji saradnici Herbert i Anderson postavili su sebi ozbiljan izazov — i, na kraju, nisu uspeli da ga ispune — u ovom dugo očekivanom zaključku originalnog ciklusa Dine (nakon Lovaca Dine iz 2006) [...] Iako je tempo brz i retke akcione scene pucketaju od napetosti, samo dva sporedna lika — gole, odnosno mladi klonovi sa obnovljenim sećanjima, sučki lekar Velington Ju i bogocar Leto II — dobijaju pravu dubinu. Svi ostali su previše zauzeti reagovanjem na uglavnom irelevantne podzaplete poput sabotaže na brodu Itaka, zaraze koja uništava planetu Kapitol i genetskog inženjeringa morskih peščanih crva. Dugačak vrhunac se oslanja na najmanje četiri uzastopna deus ex machina vida spasavanja... Ljubitelji serijala će godinama raspravljati o zaslugama romana; drugi će biti donekle razočarani.[2][3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sandworms of Dune Reviews”. Barnes & Noble. Pristupljeno 22. 10. 2022. 
  2. ^ Sandworms of Dune Review”. Publishers Weekly. 23. 7. 2007. str. 40. Arhivirano iz originala 17. 10. 2014. g. Pristupljeno 22. 10. 2022. 
  3. ^ Sandworms of Dune Reviews. ISBN 076531293X. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]