Pejntbol

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
2 igrača

Pejntbol je taktička sportska igra iz žanra ekstremnih, koja predstavlja imitaciju kratkih vatrenih kontakata na ograničenom prostoru. Igru su izmislili u maju 1981. godine u Nju Hempširu Hejz Noel, trgovac akcijama sa Volstrita, i Čarls Gejns, pisac.[1] Prvi put je odigrana 27. juna 1981, u Henikeru, Nju Hempšir, SAD.[2][3] Ovaj sport se igra radi rekreacije i takođe se igra na formalnom sportskom nivou sa organizovanim takmičenjem koje uključuje velike turnire, profesionalne timove i igrače.[4][5]

Za takvu vrstu imitacije koristi se specijalni pneumatski marker, iz kojeg se puca lopticama punim boje. Ovo je izvanredno jednostavna igra u svojoj osnovnoj formi. Veoma rani pejntbol markeri su koristili metalne 12-gramske patrone sa SO2 za jednokratnu upotrebu. Sredinom do kasnih 1980-ih, mehanika markera je poboljšana i uključuje konstantan pritisak vazduha i poluautomatski rad.[6][7][8]Upotreba nestabilnog SO2 uzrokuje oštećenje pneumatskih komponenti niskog pritiska unutar elektronskih markera, stoga vlasnici takvih markera preferiraju stabilniji komprimovani vazduh.[9] Lopte za pejntbol dolaze u različitim veličinama, uključujući 13 mm i 17 mm.[10] Maske su sigurnosni uređaji koje igrači moraju nositi u svakom trenutku na terenu, kako bi ih zaštitili od kuglica za pejntbol.[11] Igrači koji ne nose maske mogu se ozbiljno povrediti.[12]

Grupa ljudi se naizmenično lovi, pogađa i izbegava međusobno, sve dok jedna osoba ili ekipa ne trijumfuje nad drugom. Pobednik je onaj koji prvi postigne cilj ili poslednji ostane u igri. Određeni ciljevi variraju u zavisnosti od mašte dizajnera igre, ali osnova igre ostaje ista. Očekuje se da eliminisani igrači napuste teren za igru; eliminacije takođe mogu da donesu bodove protivničkom timu.[13][14]

Tereni za igru mogu biti u okviru prirodnog ili veštačkog terena,[15] i takođe mogu biti tematski definisani da simuliraju određeno okruženje, kao što je šumovita ili urbana oblast, i mogu uključivati istorijski kontekst.[16]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Paintball History > First Paintball Game”. nicolpawn.ca. Arhivirano iz originala 03. 04. 2019. g. Pristupljeno 2019-01-15. 
  2. ^ Adams, Ryan (11. 3. 2016). „The complete history of paintball”. Paintball Awards. Pristupljeno 17. 8. 2018. 
  3. ^ „History of Paintball”. True Paintballer. 19. 9. 2022. Pristupljeno 22. 10. 2022. 
  4. ^ Brown, Damien (9. 9. 2009). „Push to legalise paintball”. The Mercury. Arhivirano iz originala 6. 7. 2011. g. Pristupljeno 31. 10. 2014. 
  5. ^ Greenberg, Karl (11. 9. 2009). „Sporting Goods Group Dissects Team Sports”. MediaPost Communications. Pristupljeno 31. 10. 2014. 
  6. ^ „How semi-automatic paintball guns work (animation)”. mayhem-paintball.co.uk. 
  7. ^ „The 80s Part 25: Auto-cockers”. Paintball X3. Arhivirano iz originala 10. 4. 2010. g. Pristupljeno 21. 5. 2012. 
  8. ^ Davidson, Steve. „Gear History 1981-2000”. Paintball X3. Arhivirano iz originala 5. 3. 2012. g. Pristupljeno 21. 5. 2012. 
  9. ^ Paintballnest (10. 11. 2021). „3 Types of Paintball Markers - Electronic, Mechanical, Pump”. 
  10. ^ BZ Paintball. „The Different Grades Of Paintballs”. 
  11. ^ Barrett, Lindsey (2. 9. 2009). „Aiming to please: Paintball Club geared toward beginners”. The Orion. Arhivirano iz originala 7. 9. 2009. g. Pristupljeno 31. 10. 2014. 
  12. ^ „it's only a paintball blog: Paintballing guide - IOP” (na jeziku: engleski). 2022-07-03. Arhivirano iz originala 20. 03. 2023. g. Pristupljeno 2022-09-19. 
  13. ^ McCarthy, Chris. „Paintball Planet features competitive fun”. Cherokee County Herald. Pristupljeno 16. 9. 2009. 
  14. ^ Kai, San. „Paintball gun under 200”. Arhivirano iz originala 20. 06. 2023. g. Pristupljeno 11. 7. 2012. 
  15. ^ „Paintballing LTD”. Pristupljeno 14. 10. 2015. 
  16. ^ Smith, Rain (7. 10. 2008). „Video Report – Blountville-based paintball team ranked fifth in nation, heading to World Championships”. www.timesnews.net. Kingsport Publishing Corporation. Arhivirano iz originala 13. 10. 2008. g. Pristupljeno 31. 10. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]