Pređi na sadržaj

Pokrajinsko-staleška učiteljska seminarija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stara pokrajinsko-staleška učiteljska seminarija u Budišinu[1]

Pokrajinsko-staleška učiteljska seminarija u Budišinu (nem. Das Landständische Lehrerseminar zu Bautzen, glsrp. Krajnostawski wučerski seminar) bila je školska ustanova koja je pripremala lužičkosrpske učitelje Gornje Lužice.

Osnovana je u Budišinu (sada Baucen) 1817. godine. Do 1851. godine na seminariji su studirali evangelisti i katolici. Do 1830. godine postojala je šema prema kojoj od deset stipendija četiri su dodeljene Lužičkim Srbima (trojici evangelista i jednom katoliku). Kasnije su stipendije raspodeljene bez obzira na nacionalnost i religiju, samo na osnovu „intelektualnog dostojanstva”. Od 1834. do 1840. godine seminaristi su studirali na maternjem jeziku kod lužičkosrpskog evangelističkog pastora H. Lubjenskog.[2] Godine 1849. mesto Lubjenskog je zauzeo J. A. Smoler, 1858. godine — K. A. Fidler.[3] Posle 1840. godine seminaristi su osnovali lužičkosrpsko studentsko društvo da nastave školovanje na lužičkosrpskom jeziku.[2] Mnogi seminaristi postali su pripadnici lužičkosrpskog nacionalnog pokreta.[4]

Godine 1836. je osnovana preparandija za pripremanje lužičkosrpskih dečaka. Do 1846. godine 55 siromašnih Lužičkih Srba dobilo je materijalnu podršku od ministarstva kulture Saksonije, zbog čega je udeo primljenih lužičkosrpskih abiturijenata porastao na preko 40%. Od 1817. do 1851. godine seminariju u Budišinu je posetilo 15 Lužičkih Srba — katolika.[2] Godine 1851. katolički biskup dobio je dozvolu od ministarstva da stvori sopstvenu — Katoličku učiteljsku seminariju[4] u Budišinu.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Franz Schön, Dietrich Scholze, Susanne Hose, Maria Mirtschin, Anja Pohontsch (2014). Sorbisches Kulturlexikon. Bautzen: Domowna-Verlag. str. 215. 
  2. ^ a b v Franz Schön, Dietrich Scholze, Susanne Hose, Maria Mirtschin, Anja Pohontsch (2014). Sorbisches Kulturlexikon. Bautzen: Domowna-Verlag. str. 216. 
  3. ^ Stone, Gerald (2016). Slav Outposts in Central European History: The Wends, Sorbs and Kashubs. London: Bloomsbury Academic. str. 246. 
  4. ^ a b Zahrodnik, Ludwig (2009). Serbske stawizny 1. Budyšin: Domowina. str. 79. 
  5. ^ Franz Schön, Dietrich Scholze, Susanne Hose, Maria Mirtschin, Anja Pohontsch (2014). Sorbisches Kulturlexikon. Bautzen: Domowna-Verlag. str. 217. 

Spoljašne veze[uredi | uredi izvor]