Pređi na sadržaj

Poliadenilacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tipična struktrua zrele eukariotske iRNK

Poliadenilacija je dodavanje poli(A) repa na RNK transkript, tipično informacione RNK (iRNK). Poli(A) rep sastoji se od više molekula adenozin monofosfata; drugim rečima, to je segment RNK sastavljen isključivo iz adeninskih baza. Kod eukariotskih organizama, poliadenilacija je deo procesa kojim se proizvodi zrela iRNK radi translacije. Kod mnogih bakterija, poli(A) rep podstiče degradaciju iRNK. Stoga predstavlja deo šireg procesa genske ekspresije.

Proces poliadenilacije počinje transkripcijom genskih terminatora. Segment na 3′-kraju novoformirane pre-iRNK je najpre podeljen grupom proteina; ovi proteini potom sintetišu poli(A) rep na 3′ kraju RNK. Kod nekih gena ovi proteini dodaju poli(A) rep na jednom od više mogućih mesta. Sledstveno, poliadenilacija može da proizvede više od jednog transkripta (alternativna poliadenilacija), kao u slučaju alternativne prerade RNK.[1]

Poli(A) rep je od značaja za eksport iRNK iz nukleusa, njenu translaciju, kao i stabilnost samog molekula. Tokom vremena rep će biti progresivno skraćen i u trenutku kada postane dovoljno kratak, iRNK će biti degradirana enzimskim putem.[2] Ipak, kod određenih tipova ćelija, molekuli iRNK sa kratkim poli(A) repovima će biti deponovani za naknadnu aktivaciju procesom re-poliadenilacije u citosolu.[3] S druge strane, kao proces u bakterijskim ćelijama, poliadenilacija podstiče degradaciju RNK.[4] Ovo je, takođe, povremeno slučaj kod eukariotskih nekodirajućih RNK molekula.[5][6]

Molekuli iRNK prokariota i eukariota imaju poliadenilisane 3′-krajeve, s tim što su poli(A) repovi kod prokariota generalno kraći i manje molekula RNK je poliadenilisano.[7]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Proudfoot NJ, Furger A, Dye MJ (februar 2002). „Integrating mRNA processing with transcription”. Cell. 108 (4): 501—12. PMID 11909521. S2CID 478260. doi:10.1016/S0092-8674(02)00617-7Slobodan pristup. 
  2. ^ Guhaniyogi J, Brewer G (mart 2001). „Regulation of mRNA stability in mammalian cells”. Gene. 265 (1–2): 11—23. PMC 3340483Slobodan pristup. PMID 11255003. doi:10.1016/S0378-1119(01)00350-X. 
  3. ^ Richter JD (jun 1999). „Cytoplasmic polyadenylation in development and beyond”. Microbiology and Molecular Biology Reviews. 63 (2): 446—56. PMC 98972Slobodan pristup. PMID 10357857. doi:10.1128/MMBR.63.2.446-456.1999. 
  4. ^ Steege DA (avgust 2000). „Emerging features of mRNA decay in bacteria”. RNA. 6 (8): 1079—90. PMC 1369983Slobodan pristup. PMID 10943888. doi:10.1017/S1355838200001023. 
  5. ^ Zhuang Y, Zhang H, Lin S (jun 2013). „Polyadenylation of 18S rRNA in algae(1)”. Journal of Phycology. 49 (3): 570—9. PMID 27007045. S2CID 19863143. doi:10.1111/jpy.12068. 
  6. ^ Anderson JT (avgust 2005). „RNA turnover: unexpected consequences of being tailed”. Current Biology. 15 (16): R635—8. PMID 16111937. S2CID 19003617. doi:10.1016/j.cub.2005.08.002. 
  7. ^ Sarkar N (jun 1997). „Polyadenylation of mRNA in prokaryotes”. Annual Review of Biochemistry. 66 (1): 173—97. PMID 9242905. doi:10.1146/annurev.biochem.66.1.173. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]