Pređi na sadržaj

Poljsko-austrijski rat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Poljsko-austrijski rat
Deo Rat pete koalicije

Bitka kod Ražina (1809)
Vreme10. april - 14. oktobar 1809.
Mesto
Varšavsko vojvodstvo, Galicija
Ishod pobeda Poljske, Šenbrunski mir
Sukobljene strane
Varšavsko vojv.
Kraljevina Saksonija
 Ruska Imperija
 Austrijsko carstvo
Komandanti i vođe
Jozef Ponjatovski Austrijsko carstvo Nadvojvoda Karlo
Jačina
24.000 36.000

Poljsko-austrijski rat vođen je u sklopu rata Pete koalicije 1809. godine. Poljske snage francuskog satelitskog Varšavskog vojvodstva, uz pomoć Kraljevine Saksonije, borile su se protiv snaga Austrijskog carstva, protiv koga je ustala i Ruska Imperija. Poljaci su izdržali austrijski napad na Varšavu. Austrijanci su prisiljeni da napuste Varšavu. Austrija je u ratu izgubila Galiciju koja je priključena Varšavskom vojvodstvu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Rat je izbio tokom Napoleonovog boravka u Španiji (1808) što su evropske države pokušale iskoristiti da slome moć Francuskog carstva. Na početku rata, nadvojvoda Karlo izvršio je invaziju na Varšavsko vojvodstvo. Najznačajnija ličnost Poljske u ovom ratu bio je Jozef Ponjatovski. Nakon neodlučne bitke kod Ražina (19. april), poljske snage se povlače omogućavajući Austrijancima da napuste Varšavu, prestonicu Vojvodstva. Ponjatovski je shvatio da je grad teško braniti te je koncentrisao svoje snage na desnoj obali Visle. Pobeda nad Poljacima bila je za Austrijance Pirova pobeda, jer je austrijski komandant morao preusmeriti veći deo svojih snaga, na račun drugih frontova. U narednim bitkama (Radzimin, Grohov, Ostrovek), poljske snage odnose pobedu i prisiljavaju Austrijance da se povuku na zapadnu Vislu. Austrijske snage koje su opsedale Pragu poražene su od generala Mihaila Sokolnickog u prvoj bici kod Grohova (26. april). Poljaci ponovo odnose pobedu u bici kod gore Kalvarije. U narednim nedeljama gornju Poljsku brani general Jan Henrik Dombrovski, dok je Ponjatovski svoje snage pokrenuo na jug. Poljaci uspešno sprečavaju austrijske snage da pređu Vislu. Poljaci zauzimaju Lublin (14. maj), Sandomierz (18. maj), Zamošć (20. maj) i Lvov (27. maj). Ponjatovski je primorao nadvojvodu Karla da napusti opsadu Toruna i samu Varšavu. U rat se uključuje i Rusija. I pored potpisivanja Tilzitskog mira, Rusi su i dalje smatrali Austrijance saveznicima. Ruske snage predvodio je Sergej Golicin. Austrijanci su uspeli da odnesu pobedu u bici kod Jedlinska (11. jun) i povrate Sandomierz (18. jun) i Lvov, ali nisu uspeli da poraze Ponjatovskog koji u međuvremenu zauzima Krakov. Austrijanci su konačno poraženi od Francuza u bici kod Vagrama što je označilo i kraj rata u Poljskoj. Jozef Ponjatovski je nakon ovog rata postao nacionalni heroj u Poljskoj. Od Napoleona je kao poklon dobio sablju. U skladu sa odredbama Šenbrunskog mira, najveći deo teritorija koje su oslobodili Poljaci (oduzeti nekoliko godina ranije tokom treće podele Poljske), priključene su Varšavskom vojvodstvu.

Izvori[uredi | uredi izvor]