Pređi na sadržaj

Praga E-210

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Praga E-210

Avion Praga E-210
Avion Praga E-210

Opšti podaci
Namena putnički avion
Posada 1 do 2
Broj putnika 2 do 3
Poreklo  Čehoslovačka
Proizvođač Praga
Probni let 13.02.1937.
Uveden u upotrebu 1937.
Status neaktivan
Prvi operater  Čehoslovačka Praga
Broj primeraka 3
Dimenzije
Dužina 8,42 m
Visina 2,07 m
Raspon krila 12,50 m
Površina krila 20,70 m²
Masa
Prazan 988 kg
Normalna poletna 1.420 kg
Pogon
Broj motora 2
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor 2 x Walter Minor 4
Snaga KEM-a 2 x 63 kW
Snaga KEM-a u ks 2 x 85 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 230 km/h
Ekonomska brzina 200 km/h
Dolet 600 km
Plafon leta 4.300 m
Brzina penjanja 147 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Praga E-210 je čehoslovački putnički avion sa četiri sedišta, namenjen avio-taksi službama. To je dvomotorni visokokrilni monoplan koji je napravljen u Fabrici aviona ČKD Praga 1937. godine.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Projektant aviona Praga E-210 inž.Jaroslav Šlehta
Crtež aviona Praga E-210 u tri projekcije
Avion Praga E-210 na Pariskom salonu aeronautike 1936.
Avion Praga E-210 sa dva vertikalna peraja 1937.
Avioni Praga E-51 (levo) i Praga E-210 (desno) u nemačkom zarobljeništvu
Avion Praga E-210 sa 3 peraja i tricikl stajnim trapom 1939.

Prvi prototip E-210 je konstruisao inž. Jaroslav Šlehta sa svojim timom, a napravljen je u ČKD Praga krajem 1936. godine, iste godine je izložen na Pariskom sajmu avijacije (Paris Air Show 1936.). A njegov prvi let se dogodio u februaru 1937. Bio je to visokokrilni avion sa potisnim krilnim motorima sa klasičnim repom jedan vertikalni stabilizator sa kormilom pravca i dva horizontalna stabilizatora sa kormilima dubina. Avion je zbog svojih rešenja pobudio veliko interesovanje na Pariskom sajmu. Nakon letnih ispitivanja utvrđeno je da je avion loše upravljiv za kategoriju putničkih aviona pa je rep prerađen odnosno ugrađena su dva vertikalna stabilizatora sa kormilima što je bili zadovoljavajuće mada je jedan prototip napravljen i sa tri stabilizatora. Stajni trap je izmenjen i napravljen avion sa stajnim trapom tipa tricikl sa nosnim točkom[1].

Do serijske proizvodnje ovog aviona nije došlo jer dalji razvoj ometen Nemačkom okupacijom Češke.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Avion Praga E-210 je bio visokokrilni konzolni monoplan sa dva krilna motora i potisnim elisama. Imao je zatvorenu kabinu sa 4 sedišta, rep sa dupliranim vertikalnim stabilizatorima i fiksni stajni trap. Tehnički opisje napravljen na osnovu podataka iz izvora[2][3].

Trup: Pravougaona konstrukcija od zavarene čelične cevi, kljun i deo kabine obložen šperpločom, a ostatak trupa presvučen platnom. U trupu se nalazi zatvorena kabina za četvoro sedišta u dva reda, sa duplim komandama na prednjim sedištima. Veliki prostor za prtljag iza kabine, sa pristupom iznutra. Prostrana kabina u prednjem delu trupa bila je opremljena velikim prozorima, a zidovi su bili zvučno i toplotno izolovani. Zbog udaljenosti motora od kabine, kabina je bila tiha i veoma prijatna za putovanje. Ulazna vrata u kabinu su bila sa leve strane aviona.

Pogonska grupa se sastoji od dva Valter Minor 4 četvorocilindrična vazdušno hlađena inverzna (sa visećim cilindrima) linijska motora snage 85/95 KS. Motori su postavljeni na nosače napravljeni od zavarenih čeličnih cevni. Motori su postavljeni na izlaznim ivicama krila sa drvenim dvokrakim potisnim elisama fiksnog koraka. Jedan zajednički rezervoar za gorivo se nalazi u središnjem delu krila a rezervoari za ulje u gondolama motora. Nemci su motore Valter Minor 4 zamenili svojim motorima Hirth MH-501A. To su bili vazdušno hlađeni, šestocilindrični redni motori sa poletnom snagom od 160 KS (118 kW) što je bila prava mera za ovaj avion.

Krilo je bilo jednodelno, trapezastog oblika sa zaobnjenim krajevima. Napadna ivica krila je bila zakošena u odnosu na trup aviona (strelasta) dok je izlazna ivica bila upravna na osu trupa aviona. Konstrukcija krila, sa dve ramenjače je bila drvena sa oblogom od šperploče. Noseća konstrukcija elerona je bila od zavarenih čeličnih cevi sa platnenom oblogom. Drveni zakrilci tipa Šrenk nalazili su se između elerona i gondola motora.

Repne površine: Tip monoplana, sa duplim vertikalnim stabilizatorima i kormilima pravca. Vertikalni i horizontalni stabilizator imaju drvenu konstrukciju sa oblogom od šperploče. Kormila pravca imaju drvene okvire obložene platnom. Kormilo dubine ima zavarene okvire od čeličnih cevi i platnenu oblogu.

Stajni trap je bio fiksan (neuvlačeli). Prvobitna varijanta je imala repni samousmeravljajući točak. Od te konstrukcije se odustalo pa je napravljen stajni trap tipa tricikl sa prednjim točkom. U nogama stajnog trapa su bili ugrađeni uljno-pneumatski amortizeri. Točkovi su bili od Praga Elektron materijala, sa Dunlop kočnicama i niskopritisnim gumama.

Verzije[uredi | uredi izvor]

  • E-210 - Putnički avion sa 4 sedišta, pokretana sa 2 motora Valter Minor 4 snage 2 x 63 kW (85 KS) (1937.).
  • E-211 - Model sa 5 sedišta, pokretana sa 2 motora Valter Minor 4-III, snage 2 x 78 kW (105 KS) (1947.).
  • E-212 - Neostvarena verzija sa 8 sedišta.

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Kada su nemačke trupe u martu 1939. godine okupirale Prag, prototip E-210 je takođe pao u nemačke ruke. Avion je prebačen u fabriku aviona i motora Junkers u Desau, gde su motori Valter Minor zamenjeni nemačkim Hirth MH-501A. To su bili vazdušno hlađeni, nadzemni šestocilindrični redni motori sa poletnom snagom od 160 KS (118 kW), dajući E-210 snagu koja mu je bila potrebna. E-210 je dobio Luftvafe registraciju NC-EQ i služio je kao avion za vezu do 1943. godine. Šta se kasnije dogodilo sa avionom nije poznato[4].

Zemlje koje su koristile avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Grey, C.G. (1972). Jane's All the World's Aircraft 1938. London: David & Charles. ISBN 0-7153-5734-4.
  • NĚMEČEK, Václav. Československá letadla (1918-1945), Praga E-210. III. vyd. Praha: Naše vojsko, 1983. 368 s.
  • Hans-Joachim Mau: Tschechoslowakische Flugzeuge. Transpress, Berlin. 1987. ISBN 3-344-00121-3. str. 72.
  • Werner von Langsdorff: Handbuch der Luftfahrt. Jahrgang 1939. 2., unveränderte Auflage. J. F. Lehmann, München 1937, S. 461/462.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]