Prepodobni Nil Mirotočivi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nil Mirotočivi
Prepodobni Nil Mirotočivi Atonski
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1600.
Mesto rođenjaMoreja Grčka,
Datum smrtioko 1651.
Svetovni podaci
Poštuje se uPravoslavnoj crkvi
Glavno svetilišteManastir Velika Lavra
Praznik12. novembar Pravoslavni liturgijski kalendar (to je 25. novembar po novom kalendaru).

Prepodobni Nil Mirotočivi, poznat i kao Nil Sinajski je hrišćanski svetitelj, svetogorski monah, isposnik i autor brojnih isposničkih spisa.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je oko 1601. godine u Moreji, u Grčkoj, u mestu zvanom „Sveti Petar Kinurijski“. Svetovno ime mu je bilo Nikola Terzakis. U ranim godinama je izgubio roditelje. Nakon njihove smrti o njemu je brinuo njegov ujak - Jeromonah Makarije.

Kao mlad je uzeo monaški zavet, a ubrzo je rukopoložen, najpre za jerođakona, a zatim i za jeromonaha u manastiru Uspenija Bogorodice Malevijske. Zajedno sa ujakom Markarijem živeli su isposnički na Svetoj gori, na mestu zvanom Sveti Kamenovi.[1]

Po smrti svetog Makarija, Nil se nastanio u kamenitoj pećini, na visokoj steni, što je bilo gotovo nepristupačno. Tamo je izgradio mali hram i živeo ostatak svog života.[2]

Prepodobni Nil se pred kraj svoga života proslavio time što je iz njegovog tela poteklo miro u takvom obilju, da se sa vrha gore slivalo u more. To čudotvorno miro privlačilo je ljude sa svih strana. Njime su se lečili od telesnih i duhovnih bolesti. Po tome je nazvan sveti Nil mirotočivim.[3]

Njegove svete mošti otkrivene su 1815. godine. Čuvaju se u manastiru Velika Lavra.

Pravoslavna crkva proslavlja prepodobnog Nila 12. novembra po julijanskom kalendaru.

Proročanstvo svetog Nila[uredi | uredi izvor]

Proročanstvo svetog Nila je apokrifno delo nesigurnog porekla (zbog čega se često naziva Proročanstvo Pseudo-Nilusa) koje predviđa da će se apokalipsa dogoditi u 19. ili 20. veku (u zavisnosti od verzije teksta). Stvaranje ovog dela je vrlo sumnjivo čiji datum nastanka nije verifikovan.[4]

Posle prelaska u večni život, sveti Nil javljao se više puta atonskom podvižniku Teofanu od 1813. pa do 1817. godine. Prilikom tih javljanja, naročito poslednjeg, koje je trajalo punih 18 časova, svetitelj mu je otkrio mnoge duhovne istine i zbivanja, koja će se dogoditi u budućnosti, i naredio mu da sve to zapiše radi pouke ljudima i monasima.[5] Reči svetog Nila toliko su se duboko i jasno urezale u pamćenju Teofanovom, kao na magnetofonsku traku. Pošto je bio slabo pismen, on ih je diktirao svome drugu Gerasimu, a ovaj ih je zapisivao. Spis je nastao na grčkom 1819. godine, a na ruski je preveden 1910. godne.[6]

Da li je ovo autentično proročanstvo, odnosno, da li je ovo zaista napisao Nil Sinajski iz 4. veka i Nil Mirotočivi 17. veka ili je možda neko u 20. veku naveo njih kao autora, ne može se sa sigurnošću reći. Dakle, ovo je verovatni izvor proročanstava jednog svetog Nila.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]