Radio-primopredajnik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radio-primopredajnik.

Radio-primopredajnik je elektronski uređaj koji se sastoji od radio-predajnika i radio-prijemnika. Obično je izlazne snage ispod 100 W, a primjenjuje se za komunikacije preko radio-talasa. Primjeri su telefon, telefaks, radar, radio primopredajnik i drugi.

Korištenje odvojenih radio-predajnika i prijemnika na jednom mjestu se pokazalo nepraktičnim već početkom 20. vijeka, pa se prišlo izradi kombinovanih uređaja u vidu radio-primopredajnika.

Po konstrukciji mogu se podijeliti na integrisane i neintegrisane. Integrisani imaju pojedina kola zajednička za prijemnik i predajnik, i nalaze se u jednoj kutiji. Neintegrisani imaju posebne blokove prijemnika i predajnika, povezane u zajedničko kućište, a izrađuju se tako da otkaz jednoga ne utiče na rad drugoga.

Vrste primopredajnika[uredi | uredi izvor]

Vrste su razne, zavisno od tipa informacija, medijuma prenosa i drugih faktora:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vojna enciklopedija. Sedmi tom. Beograd: Vojnoizdavački zavod. 1974. str. strana 651. 
  • Principles of Electronic Communication Systems, Louis E. Frenzel, Glencoe/McGraw-Hill. ISBN 9780-02-800409-9. str. 7..