Pritoka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gledajući uzvodno, Šenandoa (levo) je pritoka reke Potomak (desno).

Pritoka[1] je vodotok (reka ili potok) koja se uliva u veći vodotok ili glavni (matični) tok reke ili jezera.[2] Pritoka se ne uliva direktno u more ili okean.[3] Pritoke zajedno sa svojim glavnim vodotokom odvode sve površinske i podzemne vode svoga sliva, do mora ili okeana.

U ušću, gde se dve ili više vode sastaju zajedno, obično se odnosi na spajanje pritoka.

Suprotnost pritoci je rukavac, vodotok koji se odvaja i teče od glavnog vodotoka.[4] Rukavci se najčešće mogu naći u rečnim deltama.

Terminologija[uredi | uredi izvor]

Gledajući uzvodno, Šenandoa (dole desno) se uliva u reku Potomak koja teče od dole levo do vrha desno, tako da je Šenandoa desna pritoka reke Potomak, a ne leva pritoka.

„Desna pritoka” i „leva pritoka (ili „pritoka desne obale” i „pritoka leve obale”) su pojmovi koji ukazuju na orijentaciju pritoke u odnosu na tok glavne reke, a definišu se iz perspektive gledanja nizvodno (u smeru vodene struje glavnog vodotoka).[5]

U SAD, gde pritoke ponekad imaju isto ime kao reka u kojoj se slivaju, nazivaju se forke. One se obično označavaju smerom kompasa. Na primer, Američka Reka ima severnu, srednju i južnu forku. Severni rukavac Reke Čikago ima istočnu, zapadnu i srednju forku, dok južni rukavac ima južnu forku, a smatra se da ima i zapadnu forku).

Forke se ponekad označavaju kao „desne” i „leve”. Posmatrač rukom određuje forku okrenut uzvodno. Na primer, Stir Krik ima levu pritoku koja se naziva desna forka Stir Krika.

Redosled i način nabrojavanja[uredi | uredi izvor]

Pritoke se ponekad nabrojavaju počevši od onih koje su najbliže izvoru reke, a završavajući se onim koje su najbliže ušću reke. Stralerov sistem označavanja pritoka ispituje raspored pritoka u hijerarhiji, gde postoje pritoke prvog, drugog, trećeg i viših redova, s tim da su pritoke prvog reda obično najmanje po veličini.

Na primer, pritoka drugog reda bi bila rezultat dve ili više pritoka prvog reda koje se spajaju u istu.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Glossary of Terms: Tributary”. Physicalgeography.net. Pristupljeno 24. 2. 2018. 
  2. ^ „Definition of TRIBUTARY”. Merriam-Webster. 
  3. ^ Krebs, Robert E. (2003). The Basics of Earth Science (na jeziku: engleski). Greenwood Publishing Group. ISBN 9780313319303. 
  4. ^ "opposite to a tributary". PhysicalGeography.net, Michael Pidwirny & Scott Jones, 2009. Viewed 17 September 2012.
  5. ^ a b Bisson, Peter and Wondzell, Steven. “Olympic Experimental State Forest Synthesis of Riparian Research and Monitoring”, United States Forest Service. str. 15 (December 1, 2009).

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Makkaveev N. I. Ruslo reki i эroziя v eё basseйne — M., Izd-vo AN SSSR, 1955. — 346 s.
  • Čebotarev A. I. Gidrologičeskiй slovarь — L, Gidrometeoizdat, 1978 — 308 s.