Probni pilot

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Eugen Lefebre, test pilot i prvi u svetu pilot koji je poginuo u nesreći tokom leta aviona, 1909.
Leon Lemartin, prvi test pilot u svetu,[1] po ugovoru sa Lujem Bleriotom 1910. godine
Brigadni general Čak Jeger ispred istorijskog Bel k-1, Prvi test pilot koji je probio zvučnu barijeru 1947.
Nil Armstrong ispred X-15 aviona, 1960. godine

Test pilot je pilot aviona često sa dodatnim treningom da leti i proceni eksperimentalne, novoproizvedene ili modifikovane avione sa specifičnim manevrima, poznatim kao tehnike test leta.[2]

1950-ih godina, jedan probni pilot umire svake nedelje, ali rizik je smanjen sazrevanjem vazduhoplovne tehnike, boljim kopnenim ispitivanjima i simulacijom performansi letelice, tehnologijom kao što je električna komanda leta, a u poslednje vreme, upotreba bespilotnih letelica za eksperimentalna ispitivanja vazduhoplovnih letelica. Još uvek upravljanje eksperimentalnim avionima ostaje jedno od najopasnijih vidova letenja.

Kvalifikacije test pilota[uredi | uredi izvor]

Test pilot mora biti u stanju da:

  • Razume plan testiranja;
  • Da se drži plana testiranja, leti avionom na veoma specifičan način;
  • Pažljivo dokumentuje rezultate svakog testa;
  • Ima odličan osećaj za avione, i oseća ako se avion ponaša čudno i opiše način na koji se to dešava.
  • Brzo rešavanje problema, ako se nešto desi sa avionom tokom ispitivanja;
  • Da se nosi sa mnogo različitih stvari koje mogu da pođu po zlu.
  • Efikasno komunicira sa inžinjerima.

Probni piloti moraju imati odlično znanje vazduhoplovne tehnike, da bi razumeli kako i zašto su avioni testirani. Oni treba da budu iznad prosečnog pilota sa odličnim analitičkim sposobnostima.

Probni piloti mogu biti eksperimentalni i inženjeri test piloti(istražuju kakteristike novih tipova aviona u procesu razvoja) i proizvodni test piloti (potvrđuju karakteristike novih aviona kako silaze sa proizvodne trake); mnogi probni piloti će obavljati obe uloge tokom njihove karijere. Savremeni probni piloti često dobijaju formalno znanje od visoko-selektivnih vojnih škola za test pilote, mada i drugi probni piloti dobijaju obuku i iskustvo iz civilnih institucija i/ili kompanija-proizvođača.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Test letovi su kao sistematične aktivnosti počeli u vreme Prvog svetskog rata, u kraljevskoj avijacijskoj institucijiji (KAI) u Velikoj Britaniji. "Eksperimentalni let" je formiran u Centralnoj školi za letenje. Tokom 1920-ih, test let je bio revidiran od KAI u Velikoj Britaniji, i Nacionalni savetodavni Odbor za aeronautiku (NAKA) u SAD. 1950-ih godina, NAKA je pretvorena u Nacionalnu vazduhoplovnu i svemirsku administraciju , ili NASA. Tokom godina radilo se na stabilnosti i upravljivosti, ispitivanja letelica je evoluiralo u pravcu kvalitativne naučne profesije. Na insistiranje Predsednika Dvajta D. Ajzenhauera, prvi američki astronauti, Merkuri Sedam, bili su svi vojni probni piloti, kao što su neki od kasnijih kosmonauta.

Najstariji škola za test pilote u svetu je ono što se sada zove Imperija škola za test pilote (moto "Učiti za testiranje - Testirati radi učenja"), u RAF-u Boskomb-Daun u Velikoj Britaniji. Postoji čitav niz sličnih ustanova u svetu. U Americi, u Sjedinjenim Američkim Državama, Škola za test pilote američke avijacije  u Edvards vazduhoplonvoj bazi, Američka vojno-pomorska škole za test pilote.

Poznati probni piloti[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Léon Lemartin (Ai. 1899)
  2. ^ Stinton, Darrol. Flying Qualities and Flight Testing of the Airplane. American Institute of Aeronautics and Astronautics, Inc., 1996, p. 265