Proglas o nezavisnosti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Proglas o nezavisnosti ili Akt o odricanju vernosti španskom kralju potpisan je u Hagu 26. jula 1581. godine. Ovo je bio zvanični proglas nekoliko nizozemskih provincija kojim je Filip II svgrnut s vlasti. Ovaj proglas može da se posmatra kao holandska deklaracija nezavisnosti. Proglas o nezavisnosti je usledio nakon formiranja Utrehtske unije 1579. godine.

Proglas o nezavisnosti[uredi | uredi izvor]

Provincije su objavile da je njihov vladar Filip II povredio prava i slobode gradova i kneževina i zbacili su ga sa prestola. U početku se tražila zamena za vladara, ali se pokazalo da niko nije bio u stanju da bude novi vladar. Međutim, provincije će tek 1588. godine (godinu dana nakon Vrankovih teza) odlučiti da ostanu republika.

Oblasti[uredi | uredi izvor]

Sledeće od sedamnaest provincija su spomenute u proglasu: Brabant, Helre i Zutfen, Flandrija, Holandija, Zeland, Frizija, Mehelen i Utreht.

Deklaracija nezavisnosti[uredi | uredi izvor]

U praksi je proglas postao deklaracija nezavisnosti. Ovo je bio prvi put u Osamdesetogodišnjem ratu da su se ljudi otvoreno pobunili protiv kralja. Pošto nije bilo vladara staleške skupštine su krenule u potragu za novim vladarom. Posle neuspelih pokušaja da na tron postave grofa Anžua, Vilema Oranskog koji je ubijen 1584. godine, kraljicu Engleske Elizabetu I i Roberta Dadlija, grofa od Lestera, 1587. je odlučeno, zahvaljujući između ostalog Frankovim tezama, da se osnuje republika, što se 1588. i desilo.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Ovaj proglas je poslužio kao inspiracija za deklaracije nezavisnosti različitih južnim nizozemskim provincijama tokom Brabantskog ustanka. Postoje očigledne sličnosti sa američkom deklaracijom nezavisnosti iz 1776. godine kao npr. princip da građani imaju pravo da zbace vladara ako isti ne poštuje zakon i slobode građana. Bitno je u ovom kontekstu biti svestan činjenice da je Njujork u početku bio Novi Amsterdam i da je mnogo imigranata kao npr. Adrijan van der Donk poreklom iz Holandske republike.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]