Prokopije Kesarijski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prokopije Čtec

Sveti mučenik Prokopije, Prokopije Kesarijski, Prokopije Čtec, (umro 303. godine, Cezareja Palestinska) je hrišćanski sveti mučenik.

Pomen u Pravoslavnoj crkvi je 22. novembra/5. decembra.[1]

Po žitiju rođen je u Jerusalimu. Bio je čtec u crkvi Kesarijskoj,[2] objašnjavao je vernicima Reč Božiju, prevodio Sveto pismo na sirijski jezik.[3] Tokom svog života lečio je opsednute demonima. Po naređenju guvernera Palestine, Flavijana uhvaćen je i nakon što je odbio da prinese žrtvu paganskim bogovima i carevima, i posečen je.

Jevsevije Cezarejski piše o Prokopijevom mučeništvu:

"... u Palestini prvi mučenik je Prokopije. Pošto još nije doživeo tamnicu, pojavio se na prokonzularnom sudu i odmah, pri svom prvom pojavljivanju, čuvši naređenje da prinese žrtvu takozvanim bogovima, odgovorio je da poznaje samo jednoga koga treba žrtvovati, tj. i sam je to želeo. A kada mu je naređeno da izvrši poklonjenje četvorici careva, izgovori sledeće pesnikove reči, koje im se nisu dopale: Neka bude jedan gospodar, jedini car i rekavši to, posekoše mu glavu. "— Jevsevije Kesarijski, Knjiga palestinskih mučenika. Poglavlje I

Iz Cezareje, njegovo telo je preneto u njegovu domovinu, u Jerusalim, i sahranjeno u kripti na vrhu gore Stradanja. Kasnije je nad ovom kriptom podignuta crkva Prokopija Čteca, u znak sećanja na njegovo mučeništvo, a kripta je postala kripta hrama. Kripta i ostaci vizantijske crkve opstali su do danas i nalaze se na teritoriji pravoslavnog manastira Svetog Modesta u Jerusalimu.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Svяtoй velikomučenik Prokopiй + Pravoslavnый Cerkovnый kalendarь”. days.pravoslavie.ru. Pristupljeno 2022-11-09. 
  2. ^ „Svяtootečeskoe nasledie [Pagez.ru]”. www.pagez.ru. Pristupljeno 2022-11-09. 
  3. ^ „Sveti mučenik Prokopije”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-24. 
  4. ^ „Sveti mučenik Prokopije”. Večiti pravoslavni kalendar (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-11-09.