Psihološka prva pomoć

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Psihološka prva pomoć je tehnika osmišljena da smanji pojavu posttraumatskog stresnog poremećaja. Razvio ju je prvi put Nacionalni centar za posttraumatski stresni poremećaj, odeljenja Ministarstva za boračka pitanja Sjedinjenih Država, 2006. godine. Ovu tehnniku su kasnije proširili Međunarodna federacija društava Crvenog krsta i Crvenog polumeseca, Tim za hitne intervencije u zajednici (CERT), Američko psihološko udruženje (APA) i mnogi drugi. [1] [2][3]

Definicija[uredi | uredi izvor]

Prva psihološka pomoć je modularni pristup zasnovan na pomoći ljudima u situaciji neposredno nakon katastrofe i terorizma kako bi se smanjila početna nevolja i podstaklo kratkoročno i dugoročno adaptivno funkcionisanje. Koristili su ga stručnjaci za mentalno zdravlje, ali i dobrovoljci. Druge karakteristike uključuju nenametljivu pragmatičnu negu i procenu potreba. Ovaj termin e uključuje nužno raspravu o traumatskom događaju.

Komponente[uredi | uredi izvor]

  • Zaštita od daljeg oštećenja
  • Mogućnost razgovora bez pritiska
  • Aktivno slušanje
  • Saosećanje
  • Rešavanje zabrinutosti
  • Razgovaranje o strategijama suočavanja
  • Socijalna podrška
  • Dalje upućivanje

Koraci[uredi | uredi izvor]

  • Prvi kontakt sa žrtvama
  • Stvaranje osećaja sigurnost
  • Stabilizacija
  • Prikupljanje informacija
  • Praktična pomoć
  • Veza sa socijalnom podrškom

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]