Psihološka prva pomoć
Psihološka prva pomoć je tehnika osmišljena da smanji pojavu posttraumatskog stresnog poremećaja. Razvio ju je prvi put Nacionalni centar za posttraumatski stresni poremećaj, odeljenja Ministarstva za boračka pitanja Sjedinjenih Država, 2006. godine. Ovu tehnniku su kasnije proširili Međunarodna federacija društava Crvenog krsta i Crvenog polumeseca, Tim za hitne intervencije u zajednici (CERT), Američko psihološko udruženje (APA) i mnogi drugi. [1] [2][3]
Definicija[uredi | uredi izvor]
Prva psihološka pomoć je modularni pristup zasnovan na pomoći ljudima u situaciji neposredno nakon katastrofe i terorizma kako bi se smanjila početna nevolja i podstaklo kratkoročno i dugoročno adaptivno funkcionisanje. Koristili su ga stručnjaci za mentalno zdravlje, ali i dobrovoljci. Druge karakteristike uključuju nenametljivu pragmatičnu negu i procenu potreba. Ovaj termin e uključuje nužno raspravu o traumatskom događaju.
Komponente[uredi | uredi izvor]
- Zaštita od daljeg oštećenja
- Mogućnost razgovora bez pritiska
- Aktivno slušanje
- Saosećanje
- Rešavanje zabrinutosti
- Razgovaranje o strategijama suočavanja
- Socijalna podrška
- Dalje upućivanje
Koraci[uredi | uredi izvor]
- Prvi kontakt sa žrtvama
- Stvaranje osećaja sigurnost
- Stabilizacija
- Prikupljanje informacija
- Praktična pomoć
- Veza sa socijalnom podrškom
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Bisson & Lewis 2009.
- ^ http://www.ptsd.va.gov/professional/manuals/psych-first-aid.asp
- ^ „קורס עזרה ראשונה”. Thursday, 5 August 2021
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Allen; et al. (2010). „Perceptions of PFA Among Providers”. Journal of Traumatic Stress. 23 (4): 509—513. PMID 20623598. doi:10.1002/jts.20539.
- Bisson, Jonathan I.; Lewis, Catrin (31. 7. 2009), Systematic review of psychological first aid, World Health Organisation, Pristupljeno 30. 5. 2017
- Cain; et al. (2010). „Weathering the Storm”. Journal of Child and Adolescent Trauma. 3: 330—343. doi:10.1080/19361521.2010.523063.
- Everly, G. S.; Lating, J. M. (2017). The Johns Hopkins guide to psychological first aid. Johns Hopkins University Press. OCLC 957724673.
- Fox; et al. (2010). „Effectiveness of PFA: Research Analysis”. Disaster Medicine and Public Health Preparedness. 6 (3): 247—252. PMID 23077267. doi:10.1001/dmp.2012.39.
- Gray, Matt J.; Maguen, Shira; Litz, Brett T. (2004). „Acute Psychological Impact of Disaster and Large-Scale Trauma: Limitations of Traditional Interventions and Future Practice Recommendations”. Prehospital and Disaster Medicine. 19 (1): 64—72. ISSN 1049-023X. PMID 15453161. doi:10.1017/s1049023x00001497.
- Rose, Suzanna C; Bisson, Jonathan; Churchill, Rachel; Wessely, Simon (22. 4. 2002). „Psychological debriefing for preventing post traumatic stress disorder (PTSD)”. Cochrane Database of Systematic Reviews (2): CD000560. PMC 7032695 . PMID 12076399. doi:10.1002/14651858.cd000560.
- Schafer, A.; Snider, L.; van Ommeren, M. (2010). „Psychological First Aid Pilot: Haiti Emergency Response Intervention”. War Trauma Foundation. 8 (3): 245—254. doi:10.1097/wtf.0b013e32834134cb.
- Uhernik & Husson. 2009. PFA: „Pristup zasnovan na dokazima za akutni zdravstveni odgovor ponašanja u slučaju katastrofe“. Snažne savetodavne intervencije . 271–280.
- Vernberg; et al. (2008). „Innovations in Disaster Mental Health: PFA”. Professional Psychology: Research and Practice. 39 (4): 381—388. doi:10.1037/a0012663.