Pušonja
 |
Pušonja je srpsko prezime iz Pljevalja.
Istorija prezimena[uredi | uredi izvor]
Sa Čeva se iseljavaju tri brata, Ostojini sinovi: Milosav (nadimak:Pušonja) od koga nastaju Pušonjići, Miloš (Ostojići) i Damjan (Damjanovići) iz nepoznatih razloga (pretpostavnja se zbog turskog napada na grad i paljenja kuća).
Miloš, Milosav i Damjan, sa svojim porodicama, iz Čeva su prvobitno otišli u Crmnicu. Pošto im je kuća u Čevu izgorila, a bila je zima, vjerovatno su u Crmnici zimovali, pošto je tamo klima blaža i nije toliko hladno kao u planini. U Crmnici se nisu dugo zadržali. Kada je na proljeće otoplilo nisu se vratili na Čevo već su krenuli na sjever. Prošli su kroz Donju Moraču i pored Kolašina i zaustavili su se u Ravnoj Rijeci u bjelopoljskom kraju, na rijeci Ljuboviđi između Mojkovca i Bijelog Polja, ali ni tu se nisu skrasili. Milosav(Pušonja) se nastanio u Đurđevića Dolu (sada Pušanski Do) oko 1757. do 1759, a Damjan se naselio u okolini Kosanice. Pušonje su živjeli u Đurđevića Dolu jedno vrijeme. Po njima se taj kraj prozvao Pušanski Do. Pušonje su se zbog nekog razloga raselili na područje od Kosanice do Prijepolja. Tako su od tri Ostojina sina i njegovog strica četiri bratstva u srodstvu: Ostojići, Pušonje (Pušonjići) i dva bratstva Damjanovića (sa Kosanice i iz Kaljića Lijeske). Do kraja HH vijeka je važilo pravilo da se pripadnici ova četiri bratstava međusobno ne žene i ne udaju zbog krvnog srodstva po muškoj liniji, mada ima pojedinačnih slučajeva kada je ovo pravilo prekršeno. Kasnije je tokom vladavine austrougarske u popisima srpskom stanovništvu odstranjivano -ić od prezimena radi germanizovanja stanovništva (Pušonjić-Pušonja).
