RNK geni čoveka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

RNK geni čoveka su geni čiji su krajnji produkti neprevodivi RNK molekuli. Procena je da postoji između 2000 i 3000 RNK gena; odnosno ovi geni obuhvataju oko 10 procenata humanog genoma.

Nisu svi RNK geni funkcionalni. Pored njih postoji i izvestan broj pseudogena, kao i fragmenata gena.

RNK geni čoveka imaju funkciju u proizvodnji molekula RNK, koji učestvuju u procesu sinteze proteina. Direktnu ulogu u translaciji iRNK imaju familije rRNK i tRNK gena i zbog toga su posebno značajne. Pojedine familije RNK pomažu sazrevanju drugih vrsta RNK tako što isecaju i modifikuju određene baze. Druga važna uloga molekula RNK je regulacija genske ekspresije.

Geni za ribosomalnu RNK[uredi | uredi izvor]

U citoplazmi eukariotskih organizama izdvojena su četiri tipa rRNK:

1) 28S,
2) 5.8S i
3) 5S rRNK koji su deo velike podjedinice ribozoma i
4) 18S rRNK koja ulazi u malu podjedinicu ribozoma.
Srebrom obojena struktura predstavlja regione organizatore nukleolusa (strelica).

Molekuli 28S, 5.8S i 18S kodirani su od jedne transkripcione jedinice. Ta jedinica, rRNK gen, je segment u vidu 30-40 tandemskih (grupnih) ponavaka. Oko ovih regiona formiran je i nukleolus. Zbog toga su ovi regioni poznati kao regioni organizatori nukleolusa (NOR-ovi; nucleolus organizer regions).

Regioni organizari nukleolusa (NOR) su regioni na hromozomima, koji imaju važnu ulogu u formiranju nukleolusa. U humanom genomu, NOR-ovi se nalaze na kratkim kracima akrocentričnih autozoma 13, 14, 15, 21 i 22. To su geni RNR1, RNR2, RNR3, RNR4 i RNR5.[1]

Geni za 5S RNK locirani su u vidu više kopija na regionu hromozoma 1q blizu telomere. Tu je smešteno između 200 i 300 pravih 5S gena.

rRNK familiju gena sačinjava između 700 i 800 gena koji su organizovani u tandeme koji se uzastupno ponavljaju. Ovako brojno prisustvo rRNK gena objašnjeno je potrebom ćelije za ribozomima, gde će biti izvršena sinteza proteina. Pored pravih, pronađen je i veliki broj pseudogena srodnim rRNK genima.

Geni za transportne RNK[uredi | uredi izvor]

Humani genom sadrži 500 gena koji kodiraju tRNK i 324 tRNK pseudogena. tRNK geni mogu biti grupisani u 49 familija, koliko je i izdvojeno pojedinačnih molekula tRNK u citoplazmi.

Genski lokusi koji determinišu sintezu tRNK nalaze se na svim hromozomima, izuzev na hromozomu broj 22 i Y hromozomu. Veći broj lokusa pronađen je grupisan na hromozomima broj 6 i 1. Na užem regionu hromozoma broj 7 nalazi se 18 od ukupno 30 tRNK gena za aminokiselinu cistein.

Osim tRNK i rRNK i mnoge druge klase RNK imaju funkciju u ekspresiji gena, kao što su snRNK, snoRNK, miRNK, antisens RNK i dr.

Geni za snRNK i snoRNK su dve familije gena, čiji lokusi su rasuti u genomu. Prema podacima iz 2003. godine, u humanom genomu nalazi se oko 200 gena za mikro RNK i oko 1500 antisens RNK gena.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Humana genetika, autorizovana skripta za studente I godine. prof. dr Radivoje Papović, prof. dr Ljiljana Luković, prof. dr Ivana Novaković, prof. dr Mirsanda Stanić, doc. dr Vera Bunjevački, doc. dr Suzana Cvjetićanin, doc. dr Oliver Stojković