Pređi na sadržaj

Razgovor:Ljiljana Habjanović Đurović

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jedna biografija[uredi izvor]

Ljiljana Habjanović Đurović rođena je 1953. godine u Kruševcu. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Od 1985. do 1995. godine radila je kao bankarska službenica, komercijalistkinja inostranog turizma i novinarka. U tom periodu objavila je tri romana (Javna ptica, 1988, Ana Marija me nije volela, 1991, i Iva 1994. godine) i knjigu literarne publicistike Srbija pred ogledalom (1994). Od 1996. godine posvetila se samo književnom radu i od tada je objavila romane: Ženski rodoslov, 1996, Paunovo pero, 1999, Petkana, 2001, Igra anđela, 2003. i Svih žalosnih radost, 2005. Juna 2003. godine otvorila je svoju izdavačku kuću „Globosino – ALEKSANDRIJA“. Dobila je šest nagrada „Zlatni bestseler“, tri nagrade „Specijalni zlatni bestseler“, tri nagrade „Hit liber“, nagradu „Kočićevo pero“ (Igra anđela, 2004), nagradu „Pečat“ za knjigu „koja je obilježila prethodnu godinu“ (Igra anđela, 2004), nagradu „Pečat kneza Lazara“ (Svih žalosnih radost, 2005), nagradu „Kočićeva knjiga 2005“ za visoka dostignuća u savremenoj književnosti i odanost lepoti Kočićeve reči i misli. Jedini je pisac čije su knjige pet puta bile najčitanije u bibliotekama Srbije po izveštaju Narodne biblioteke Srbije (u 1998. Ženski rodoslov, u 2000. Paunovo pero, u 2003. i 2004. Igra anđela i Svih žalosnih radost u 2005). Četiri puta je imala po dve knjige među deset najčitanijih u bibliotekama Srbije (1999. Ženski rodoslov i Paunovo pero, 2001. Paunovo pero i Petkana, 2003. Petkana i Igra anđela, 2005. Svih žalosnih radost i Igra Anđela). Romani Ljiljane Habjanović Đurović prevedeni su i objavljeni u Češkoj, Italiji, Hrvatskoj (Ženski rodoslov), Grčkoj (Ženski rodoslov, Iva i Paunovo pero), Francuskoj (Ana Marija me nije volela), Makedoniji (Petkana), Ukrajini (Ana Marija me nije volela) i Bugarskoj (Paunovo Pero). Na predlog patrijarha Pavla, po odluci Svetog sinoda SPC, na Božić 2007, za svoj književni rad odlikovana je ordenom Svetog Save. Kritičar češkog časopisa „Dnes“ zapazio je: „Ona slika sudbine svojih likova u kojima ispod gotovo mirnog toka priče prodiru na površinu najdublje strane ljudske prirode. Slično kao Anton Pavlovič Čehov.“ Recenzent francuskog magazina „Literarni dijalog“ napisao je: „Ona je književni fenomen u svojoj zemlji!“ Međunarodni biografski centar u Kembridžu samo je dvoje autora iz Srbije i Crne Gore uvrstio u pregled „Ko je ko među piscima i autorima u svetu“ – Dobricu Ćosića i Ljiljanu Habjanović Đurović.

Druga biografija[uredi izvor]

U ovoj izmeni vidi se jedna verzija biografije koju je postavio anonimni korisnik, bez navođenja izvora. Može se pretpostaviti da su podaci prepisani iz neke od njenih knjiga i da krše autorska prava, a kako nije naveden izvor ne znamo ni da li su proverljivi (tačni itd). --Đorđe Stakić (r) 16:39, 26. novembar 2012. (CET)[odgovori]