Pređi na sadržaj

Razgovor:Milutin Bojić/Arhiva 1

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arhiva 1 Arhiva 2

Prvi podnaslov

Ovaj članak je u blagoj agoniji - malo se priča o Milutinu Bojiću, malo o požaru u Solunu - treba očistiti, izbaciti nepotrebne stvari i dodati malo više enciklopedijskih činjenica o samoj osobi. Brane Jovanović 09:14, 20 oktobar 2005 (CEST)

Uradio sam izvesne popravke na članku, dodao sam veću sliku i kutijicu sa biografijom. Dodao sam nekoliko biografskih činjenica i malo uobličio ono što je do sada pisalo. Ovo je tek početak, treba još puno da se poradi na ovom tekstu. Postavio sam i linkove do 2 pronađene biografije, mislim da i odatle može puno informacija da se iskoristi. Ko želi neka nastavi. --Đorđe Stakić (r) 15:45, 20 oktobar 2005 (CEST) Izgleda da je tekst pesme Plava grobnica, objavljen u prilogu, falsifikat. Pesma u originalu glasi: "Milutin Bojić

PLAVA GROBNICA


Stojte, galije carske! Spuštajte krme moćne! Gazite tihim hodom! Opelo gordo držim u doba jeze noćne nad ovom svetom vodom.

Tu na dnu, gde školjke san umoran hvata i na mrtve alge tresetnica pada, leži groblje hrabrih, leži brat do brata, Prometeji nade, apostoli jada.

Zar ne osećate kako more mili, da ne ruši večni pokoj palih četa? Iz dubokog jaza mirni dremež čili, a umornim letom zrak meseca šeta.

To je hram tajanstva i grobnica tužna za ogromnog mrca, ko naš um beskrajna, tiha kao ponoć vrh ostrvlja južna, mračna kao savest hladna i očajna.

Zar ne osećate iz modrih dubina da pobožnost raste vrh voda prosuta i vazduhom igra čudna pantomima? To velika duša pokojnika luta.

Stojte, galije carske! Na groblju braće moje zavite crnim trube. Stražari u svečanom opelo nek otpoje tu, gde se vali ljube!

Jer proći će mnoga stoleća, ko pena što prolazi morem i umre bez znaka, i doći će nova i velika smena, da dom sjaja stvara na gomili raka.

Ali ovo groblje, gde je pogrebena ogromna i strašna tajna epopeje, kolevka će biti bajke za vremena, gde će duh da traži svoje korifeje.

Sahranjeni tu su nekadašnji venci i prolazna radost celog jednog roda. Zato grob taj leži u talasa senci izmeđ nedra zemlje i nebeskog svoda.

Stojte, galije carske! Buktinje nek utrnu, veslanje umre hujno, a kad opelo svršim, klizite u noć crnu pobožno i nečujno!

Jer hoću da vlada beskrajna tišina i da mrtvi čuju huk borbene lave, kako vrućim ključem krv penuša njina u deci što klikću pod okriljem slave.

Jer tamo, daleko, poprište se žari ovom istom krvlju što ovde počiva: Ovde iznad oca pokoj gospodari, tamo iznad sina povesnica biva.

Zato hoću mira, da opelo služim bez reči, bez suza i uzdaha mekih, da miris tamjana i dah praha združim uz tutnjavu muklu doboša dalekih.

Stojte, galije carske! U ime svesne pošte klizite tihim hodom. Opelo držim, kakvo ne vide nebo jošte nad ovom svetom vodom! "

Vidi stvarno se ne slaže verzija iz odeljka "Spoljašnje veze" sa verzijom na Vikiizvorima (npr.treća strofa). Ako može neko to da uporedi? --Dzordzm (razgovor) 02:02, 19. april 2009. (CEST)[odgovori]

Datoteci na Ostavi koja se koristi na ovoj stranici ili njenoj stavci na Vikipodacima nedostaje dozvola za korišćenje

Zdravo! Sledećoj datoteci na Ostavi koja se koristi na ovoj stranici ili njenoj stavci na Vikipodacima nedostaje dozvola i može biti izbrisana:

Više informacija možete naći na navedenoj stranici opisa datoteke. —Community Tech bot (razgovor) 11:22, 6. januar 2022. (CET)[odgovori]