Pređi na sadržaj

Ranovizantijska grobnica na svod kod Klisure

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ranovizantijska grobnica na svod kod Klisure
MestoKlisura Srbija
Sagrađen4. vek7. vek
GraditeljRimljani
Tip struktureHrišćanska bogomolja

Ranovizantijska grobnica na svod kod Klisure jedan je od arheoloških lokaliteta i jedinstvena prostorna ambijentalna celina oko srednjovekovnog grada Koprijana (Kurvingrad), na brdu Koprijan, kod Malošišta. Naime radi se o grobnici (oko koje se najverovatnije nalazilo groblje), koja je usečena u padinu brda, koja se spušta ka desnoj obali Južne Morave, ispod zaravni koja nadvisuje seoski put za Čečinu i stari antički put Naissus (Niš)—Scupi (Skoplje)—Θεσσαλονίκη (Solun). Ova lokacija je najverovatnije određena od strane Rimljana na osnovu činjenice da je sahranjivanje u blizini puta bio običaj koji je nasleđen iz prvih vekova hrišćanstva.[1]

Ranovizantijska presveden grobnica kod sela Klisura pripada uobičajeno tipu, i po razmerama i po arhitekonskim oblicima, grobnicama koje su bil rasprostranjene širom Balkana. Grobnice ovog tipa česte su na Balkanu gde su hrišćani već u 4. veku našli svoja uporišta i organizovali crkveni život. Po pravilu, zatičemo ih pored jakih urbanih i crkvenih centara, kao što je, u ovom slučaju, bio Nais.[2] Arheološki nalazi proistekli iz ovih istraživanja ukazuju da je ova ranovizantijska grobnica, namenjena sahranjivanju dece mogla biti izgrađeni u periodu od 4. veka do prvih decenija 7. veka.[3]

Kroz ovu ranovizantijsku grobnicu u Južnom Pomoravljau sagledava se kulturno-istorijski značaj jedine znane zasvedene grobnice namenjene preminuloj deci, najverovatnije, neke bogate porodice.[3]

Status i kategorija zaštite[uredi | uredi izvor]

Zbog svog istorijskog, arhitektonskog i verskog značaja Ranovizantijska grobnica na svod kod Klisure je, 1948. godine, proglašena za „Kulturno dobro od velikog značaja“ i uvedeni u centralni registar spomenika kulture u Republici Srbiji. Kao osnov za upis u registar poslužilo je rešenje Zavoda za zaštitutu i naučno proučavanje spomenika kulture NRS br.671/48 od 6. maja 1948. godine.

Nadležni zavod koji vodi lokalni registar i brigu o ovom arheološkom lokalitetu je: Zavod za zaštitu spomenika kulture Niš.[4]

Položaj i stanje zaštite[uredi | uredi izvor]

Padine Koprijana u koje je usečena grobnica

Ranovizantijska grobnica na svod, nalaze se kod sela Klisura u opština Doljevac koja pripada Nišavskom upravnom okrugu.[3]

Grobnica je usečeno u padinu brda Koprijan koje se spušta ka desnoj obali Južne Morave, ispod zaravni koja nadvisuje seoski put za Čečinu i stari antički (danas magistralni) put E-10 Niš—Solun. Odavde se odvajao u dolinu Toplice rimski put od Naisa (današnjeg Niša) za Lješ (Naissus-Lissum). Kod grobnice, Južna Morava ulazi u tesnac da bi izašla kod grada Koprijana u Dobričko polje i prostranu moravsku ravnicu.[5]

Ranovizantijska grobnica na svod je nakon restauracije, uz materijalnu pomoć naroda Klisure, Malošišta i Eparhije niške, pretvorena u crkvište i u realativno je dobrom stanju.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Mnogobrojni materijalni tragovi oko srednjovekovnog grada Koprijana (Kurvingrada), u Opštini Doljevac (koji je prema zapisu na mermernoj ploči, iznova izgrađen 1372. godine od Nenada sina kaznaca Bogdana),[6][7] ukazuju na gustu naseljenost i veliki značaj ovog prostora Južnog Pomoravlja od ranovizantijskog perioda do kasnog srednjeg veka;

  • Ispod Koprijana, na nižem zaravnjenom visu, otkopana je ranovizantijska trikohalna crkva.[8]
  • Sa druge strane reke Južne Morave, na trećem brdu zvanom Komnjiga, nalazi se sredvovizantijska crkva Sv. Jovana kod sela Orljane.
  • Ovoj celini treba dodati, i nešto južnije, iza sele Klisura, otkrivenu ranovizantijsku grobnicu, koja je danas pretvorena u crkvište Svetog Simeona Stolpnika.

Ostaci Ranovizantijska grobnica na svod otkriveni su 1933. godine. Prema opisu u zapisima Kondića i Popovića oni daju ovakav opis: "

Na ostacima Vizantijske grobnice, narod Južnog Pomoravlja podigao je crkvište (malu crkvicu) posvećenu Sv. Simeonu Stolpnika. Crkva je izgrađena od materijala (pritesanog kamena) koji se tu otkriven prilikom otkopavanja ostataka vizantijske grobnice.

Prema novcu Anastazija I, koji pronađen na ovom lokalitetu može se priblićno odrediti vreme izgradve. Sigurno da to nije pre vladavine Anastazija I (491-498), pa je za očekivati da je grobnica nastala nešto kasnije od početka 6. veka.[3]

Arhitektura i freskodekoracija[uredi | uredi izvor]

Ranovizantijska grobnica na svod kod Klisure je precizno i skladno projektovana i majstorski izvedena, o čemu govori kvalitet zidova. Tako da se može zaključiti da je grobnica delo iskusnog zanatlije koji je dobro poznavao antičko i ranovizantijsko graditekstvo, iz svog neposrednog okruženja, i da je najverovatnije bio angažovan i na izgradlji drugih crkvenih građevina.

Grobnica je pravougaone osnove; dužine 3,30 m, širina 2,50 m i visine 1,90 m. Zasvedena je poluobimčastim svodom, koji je delimično sačuvan samo na istočnoj strani. Grobnica je orijentisana u pravcu istok-zapad, sa ulazom na zapadnoj strani.

Grobnica je u celosti ozidana crvenom pečenom opekom dimenzije 27,5 h 38,5 h 4 cm, koja tokom zidanja spajana vezivanim sitnozrnastim malterom.
Zidove čine horizontalni redovi lepo slaganje opeka, povezani malternom spojnicama iste visine, iz čijih horizontalnih redova opeka podužnih zidova, na određenoj visini započinje postepeno radijalno slaganje opeka u paralelne redove, koji obrazuju po dužini luk svoda.[3]

To što je grobnica zidana samo opekom, ukazuje na činjenicu da je nje bilo u dovoljnim količinama, zahvaljujući proizvodnji od južnomoravske gline u neposrednoj blizini.[9]

Grobnica je malterisana tankim slojem hidrostatnog maltera jarko crvene boje, a njen pod prekriven je cementnim malterom.[3]

U istočnoj polovini grobnice, jedan naspram drugog, uz podužne zidove nalazi se dva manja banaka dimenzije 100 h 28 cm, visine 50 sm, koja su kraćom stranom prislonjeni uz istočni zid. Banaci su ozidani opekom i spolja omalterisani. Oba banaka bila su namenjena polaganju sanduka. Prema dimenzijama banaka može se pretpostaviti da su bili namenjeni dečijim sarkofazima.[10]

U masi podužnih zidova, na visini 0,80 m iznad poda, simetrično su raspoređene po dve četvrtaste niše nejednake dubine - na južnom dimenzije 25 h 15 h 23 cm, a na severnom zidu dimenzije 25 h 15 h 40 cm. Niše su služile kultnim radnjama za upokojene, što je, između ostalog, podrazumevalo i ostavljanje darova.[11]

Zapadni zid, gde se nekad nalazio ulaz u grobnicu je porušen, tako da je nepoznat izgled ulaznih vrata u grobnicu.

Na unutrašnjim zidovima i u ostacima maltera nisu otkriveni znaci freskodekoracije.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ L. Mirković, Pravoslavna liturgika, Beograd 1982. pp. 114.
  2. ^ A.Oršić Slavetić, Arheološka istraživanja u Nišu i okolini, Starinar 1933-1934. pp. 303-310
  3. ^ a b v g d đ Miša Rakocija, Ranovizantijska grobnica na svod kod sela Klisura pored Niša i kratak osvrt na problem zasvedenih grobnica, Niš i Vizantija II pp. 141-164 Pregledni članak
  4. ^ Mirčetić D. Ž. (2002). Istorijski arhiv Niš 1948-1998. Niš: Vuk Karadžić
  5. ^ Ž. Martinović, Enciklopedija Niša-priroda, prostor, stanovništvo, Niš 1995. pp. 79.
  6. ^ M.A. Marković, Natpis iz grada Koprijana, Starinar XII, (Beograd 1937), 98/99
  7. ^ Lj. Stojanović, Gde je grad Koprijan, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, VII/ 1-2, (Beograd 1927), 217-219.
  8. ^ A. Oršić-Slavetić, Beleške sa putovanja, Starinar, treća serija. pp. 10-11, (Beograd 1935-1936), 173, sl.5
  9. ^ M. Rakocija, Novootkriveni fragmenti živopisa u crkvi Sv. Jovana u Orljanu, Glasnik društva konzervatora Srbije, 23-24, Beograd (2000), pp. 41
  10. ^ Lj.Zotović, Izveštaj sa iskopavanja kasnoantičke nekropole u Nišu, Limes u Jugoslaviji I, (Beograd ). 1961. pp. 171.-175
  11. ^ R.O. Bratanić, Iskopine u Nšu i okolini, Pregled crkvene eparhije niške 5-6, Niš, 1937. pp. 182.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]