Ребека (roman)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rebeka
Prvo izdanje
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovRebecca
AutorDafne di Morije
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Žanr / vrsta delakriminalistički
gotički
misterija
ljubavni
Izdavanje
Datum5. avgust 1938.

Rebeka (engl. Rebecca) je gotički roman iz 1938. godine koji je napisala engleska autorka Dafne di Morije. Roman prati neimenovanu mladu ženu koja se naglo udaje za bogatog udovca, pre nego što otkrije da i njega i njegovo domaćinstvo proganja sećanje na njegovu pokojnu prvu ženu, naslovnu junakinju.

Kao najprodavaniji bestseler koji nikada nije izašao iz štampe, Rebeka je prodata u 2,8 miliona primeraka između objavljivanja 1938. i 1965. godine. Više puta je adaptirana za pozorište i film, uključujući i predstavu iz 1939. koju je napisala lično Dafne di Morije, film Rebeka (1940), u režiji Alfreda Hičkoka, koji je osvojio Oskara za najbolji film, i rimejk iz 2020. u režiji Bena Vitlija. Priča je uspešno adaptirana i u vidu mjuzikla.

Roman je upamćen po liku gospođe Denvers, imanju Menderlej, i uvodnoj rečenici: „Noćas sam, u snu, opet bila u Menderleju”.[1]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Zaposlena kao pratilac bogate Amerikanke na odmoru u Monte Karlu, neimenovana naratorka, naivna mlada žena u ranim dvadesetim, upoznaje se sa bogatim Englezom Maksimom de Vinterom, 42-godišnjim udovcem. Nakon dvonedeljnog udvaranja, ona pristaje da se uda za njega i, nakon venčanja i medenog meseca, prati ga u njegovu vilu u Kornvolu, prelepo imanje Menderlej.

Gospođa Denvers, zlokobna domaćica, bila je duboko odana prvoj gospođi de Vinter, Rebeki, koja je umrla tokom jedrenja oko godinu dana pre nego što su se Maksim i druga gospođa de Vinter upoznali. Ona neprestano pokušava da psihološki potkopa naratorku, suptilno joj sugerišući da nikada neće dostići lepotu, otmenost i šarm koje je posedovala njen prethodnica. Kad god naratorka pokuša da izvrši promene u Menderleju, gospođa Denvers opisuje kako je Rebeka vodila imanje dok je bila živa. Uplašena impozantnim ponašanjem gospođe Denvers i nepokolebljivim poštovanjem drugih članova društva jugozapadne Engleske prema Rebeki, naratorka postaje izolovana.

Naratorka se ubrzo uveri da se Maksim kaje zbog svoje nagle odluke da se oženi njom i da je još uvek duboko zaljubljen u naizgled savršenu Rebeku. U pokušaju da mu ugodi, uz pomoć gospođe Denvers organizuje bal u kostimima u Menderleju, običaj koji je Rebeka započela. Na predlog gospođe Denvers, naratorka nosi repliku haljine prikazane na portretu jedne od bivših stanarki kuće, ne znajući da je Rebeka nosila isti kostim neposredno pre svoje smrti. Kada naratorka uđe u predsoblje i Maksim ugleda haljinu, ljutito joj naredi da se presvuče.

Ubrzo nakon bala, gospođa Denvers otkriva svoj prezir prema naratorki, verujući da pokušava da zameni Rebeku, i otkriva svoju duboku, nezdravu opsesiju preminulom gospodaricom. Gospođa Denvers pokušava da natera naratorku da izvrši samoubistvo ohrabrujući je da skoči kroz prozor. Međutim, ona je prekinuta pre nego što naratorka to učini nemirom izazvanim obližnjim brodolomom. Ronilac koji istražuje stanje trupa nasukalog broda takođe otkriva ostatke Rebekine jedrilice, u kome se još uvek nalaze njeni posmrtni ostaci, uprkos tome što je Maksim identifikovao drugi leš koji je isplivalo na obalu ubrzo nakon Rebekine smrti.

Ovo otkriće navodi Maksima da prizna naratorki da je njegov brak sa Rebekom bio prevara. Rebeka je, otkriva Maksim, bila okrutna i sebična žena koja je manipulisala svima oko sebe da veruju da je savršena žena i uzor vrline. U noći svoje smrti, rekla je Maksimu da je trudna sa detetom drugog muškarca, koje će odgajati pod izgovorom da je Maksimovo, a on će biti nemoćan da je zaustavi. U besu, Maksim ju je upucao i ubio. Zatim se rešio njenog tela tako što ga je stavio u njenu jedrilicu, koju je potom potopio u more. Naratorki je laknulo kada čuje da ju je Maksim oduvek voleo, a Rebeku nikada.

Rebekina jedrilica je podignuta i otkriveno je da je namerno potopljena. Usledela istraga donosi presudu o samoubistvu. Međutim, Rebekin rođak i ljubavnik, Džek Favel, pokušava da uceni Maksima, tvrdeći da ima dokaz da ona nije nameravala da izvrši samoubistvo na osnovu poruke koju mu je poslala one noći kada je umrla. Otkriveno je da je Rebeka posetila lekara u Londonu neposredno pre smrti, verovatno da bi potvrdila trudnoću. Kada pronađu tog doktora, on otkriva da je Rebeka imala rak i da bi umrla za nekoliko meseci. Štaviše, zbog malformacije njene materice nikada ne bi mogla da zatrudni. Maksim pretpostavlja da ga je Rebeka, znajući da će umreti, izmanipulisala da je brzo ubije. Gospođa Denvers je nakon istrage izjavila da se Rebeka nije plašila ničega osim dugotrajne smrti.

Maksim se oseća zloslutno i insistira da se odmah vrate u Menderlej. Međutim, pre nego što ugleda kuću, jasno je po sjaju na horizontu i pepelu nošenom vetrom da gori.

Likovi[uredi | uredi izvor]

Glavni[uredi | uredi izvor]

  • Naratorka/druga gospođa de Vinter: Bojažljiva, naivna žena iz srednje klase u svojim ranim dvadesetim, koja uživa u slikarstvu. Ni njeno ime ni devojačko prezime se ne otkrivaju. Oslovljavaju je kao „moja žena”, „gospođa de Vinter”, „moja draga” itd. Jedini slučaj kada je predstavljena imenom je pred maskenbal, kada se obukla kao pretkinja de Vinterovih i kada je predstavljena kao „Kerolajn de Vinter”, iako to očigledno nije njeno ime. Ona se potpisuje kao „gospođa M. de Vinter”, koristeći Maksimov inicijal. Na početku romana dobija pismo i primećuje da je njeno ime ispravno napisano, što je „bilo neobično”, sugerišući da je njeno ime neuobičajeno, strano ili složeno. Dok joj se udvara, Maksim joj daje komplimente za njeno „ljupko i neobično ime”. Uprkos svojoj plašljivosti, ona postepeno sazreva tokom romana, odbijajući da više bude žrtva Rebekinog fantomskog uticaja i postaje snažna, samopouzdana žena.
  • Maksimilijan „Maksim” de Vinter: Rezervisani, neemotivni vlasnik Menderleja. On se ženi svojom novom suprugom nakon kratke veze, ali ipak pokazuje malo naklonosti prema njoj nakon braka. Emocionalno je pogođen traumatičnim brakom sa Rebekom, a njegova distanca prema novoj ženi plaši je da će on zažaliti zbog braka, pošto ga još uvek ga proganja Rebekina smrt. Maksim je ubio Rebeku nakon što mu je rekla da nosi dete svog ljubavnika, koje će on morati da odgaja kao svoje. On na kraju otkriva svojoj novoj ženi da nikada nije voleo Rebeku, ali tek posle nekoliko meseci braka.
  • Gospođa Denvers: Hladna, nadmoćna domaćica Menderleja. Gospođa Denvers je bila Rebekina porodična sobarica kada je bila dete i godinama je živela sa njom. Ona je nezdravo opsednuta Rebekom i očuvanjem sećanja na nju. Zamera novoj gospođi de Vinter, uverena da pokušava da „zauzme Rebekino mesto”. Ona pokušava da potkopa novu gospođu de Vinter, ali njeni napori propadaju. Nakon što je njen plan uništen, gospođa Denvers spaljuje Menderlej do temelja (iako nije specificirano da je ona to uradila), radije da ga uništi nego da dozvoli Maksimu da svoj dom deli sa drugom ženom.
  • Rebeka de Vinter: Preminula naslovna junakinja, koja je mrtva nešto manje od godinu dana, i koja se ne pojavljuje u romanu. Čuvena lepotica, a naizgled odana supruga i savršena domaćica, Rebeka je zapravo bila neverna svom suprugu Maksimu. Njeno dugotrajno prisustvo je preplavilo Menderlej, gde dominira posetiocima, osobljem i novom gospođom de Vinter. Kroz dijalog se polako otkriva da je Rebeka posedovala znakove psihopate: uobičajeno laganje, površan šarm, stručnu manipulaciju, bez savesti i bez kajanja. Takođe je otkriveno da je donekle sadistična — gospođa Denvers priča da je Rebeka, tokom tinejdžerskih godina, okrutno izbičevala svog konja dok nije iskrvario.

Sporedni[uredi | uredi izvor]

  • Frenk Krouli: Vredni, poslušni upravnik imanja Menderleja. Rezervisan i konvencionalan, on je Maksimov savetnik i prijatelj od poverenja. Ubrzo postaje dobar prijatelj drugoj gospođi de Vinter, pomažući joj da prevaziđe svoju sumnju u sebe i stidljivost.
  • Beatris Lejsi: Maksimova živahna, srdačna i proračunata sestra. Ona oseća neposrednu naklonost prema novoj gospođi de Vinter. Ona je, zajedno sa svojim bratom, jedna od retkih ljudi koji su poznavali Rebekinu pravu, podlu prirodu: njen muž, Džajls, bio je jedna od njenih žrtava kada je navodno pokušala da ga zavede.
  • Džajls Lejsi: Ljubazan, ali pomalo naivni Beatrisin muž i Maksimov zet. Bio je jedan od mnogih muškaraca koji su pali na Rebekine čari.
  • Frit: Sredovečni, ljubazni i odani batler u Menderleju. On je radio za porodicu de Vinter od kada je Maksim bio dečak.
  • Robert: Mladi lakej, još uvek pomalo nezreo. Favel se surovo hvali kako je osramotio Roberta tako što ga je odveo u lokalni pab i naterao ga da se napije i flertuje.
  • Gospođa van Hoper: Američka poslodavka naratorke na početku romana. Drska, ohola, plitka i plahovita, ona odseda u modernim hotelima, nemilosrdno proganjajući bogate i poznate goste, nadajući se da će steći njihovu slavu i povećati svoj društveni status kroz druženje.
  • Klaris: Neiskusna, ali odana i pouzdana sluškinja gospođe de Vinter.
  • Džek Favel: Sklon piću, podmukao i pomalo poročan, on je brat od tetke pokojne Rebeke de Vinter, a takođe je bio i njen ljubavnik. Odrastajući zajedno, oni dele osobine i ukuse (što sugeriše da mentalna i emocionalna nestabilnost može biti prisutna u njihovoj porodici). Maksim, Beatris i Frenk ga ne vole i ne veruju mu. Od Rebekine prerane smrti, njegov jedini pravi prijatelj i poverenik je gospođa Denvers, koju on naziva „Deni”, baš kao što je i Rebeka činila.
  • Pukovnik Džulijan: Lokalni sudija i predsedavajući istrage o pravom uzroku Rebekine smrti.
  • Doktor Bejker: Specijalista za ginekologiju iz Ulice Harli. Dan pre smrti, Rebeka ga je u tajnosti konsultovala, kada joj je dijagnostikovao terminalni rak.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Godine 1937. Dafne di Morije je potpisala ugovor o tri knjige sa Viktorom Golancom i prihvatila avans od 1.000 funti.[2] Članak iz 2008. koji je objavio The Daily Telegraph ukazuje na to da se poigravala temom ljubomore pet godina od njenog braka 1932. godine.[2] Počela je „tromo” i napisala očajno izvinjenje Golancu: „Prvih 15.000 reči sam pocepala sa gađenjem i ovaj književni pobačaj me je prilično oborio.”[2]

Njen muž, Tomi „Boj” Brauning, bio je potpukovnik Grenadirske garde i oni su poslani u Aleksandriju sa Drugim bataljonom, napuštajući Britaniju 30. jula 1937. godine.[2] Golanc je očekivao njen rukopis po povratku u Britaniju u decembru, ali je ona napisala da se „stidi da vam kaže da je novi roman spor... Mala je verovatnoća da ću u decembru vratiti gotov rukopis”.[2]

Po povratku u Britaniju u decembru 1937, di Morije je odlučila da Božić provede daleko od svoje porodice kako bi napisala knjigu i uspešno ju je predala svom izdavaču manje od četiri meseca kasnije.[2] Opisala je zaplet kao „zlokobnu priču o ženi koja se udaje za udovca.... Psihološki i prilično sablastan”.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Charles L.P. Silet. „Daphne DuMaurier's Rebecca”. The Strand Magazine. 
  2. ^ a b v g d đ e Dennison, Matthew (19. 4. 2008), „How Daphne Du Maurier Wrote Rebecca”, The Telegraph, Arhivirano iz originala 27. 2. 2018. g. .

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]